Tradicija davanja bijelog perja ljudima koji se ne prijavljuju u vojsku, unatoč tome što se čini da su podobni, stara je stotinama godina. Ideja dolazi iz sporta pijetlova, u kojem se vjeruje da su pijetlovi s jednim bijelim perom u repu loši borci. Pero također ukazuje da je ptica mješanac, a ne čistokrvna. Kada je praksa dijeljenja takvog perja bila raširena, primanje pera trebalo je ukazivati na to da je netko kukavica.
Britanija je najtješnje povezana s konvencijom o bijelom peru, a to je posebno postalo istinito tijekom Prvog svjetskog rata. Godine 1914. admiral Charles Fitzgerald pokrenuo je Red bijelog perja i potaknuo žene da daju takvo perje muškarcima bez uniforme. Ova se praksa proširila na Australiju i Sjedinjene Države, a bila je osmišljena da posrami muškarce koji se nisu borili. Neki su muškarci žestoko kritizirali tu praksu, tvrdeći da, budući da žene nemaju pravo služiti, nije razumno da se uključuju u vojnu politiku.
Pogotovo u Britaniji, za nekoga se može reći da “pokazuje bijelo pero” kada se upusti u čin ekstremnog kukavičluka. Ovaj koncept se koristi u civilnom svijetu, ne samo u vojsci, iako je namjera kritike ista.
Politika bijelog pera je složena. U nekim slučajevima, muškarac može biti bez uniforme jer služi svojoj zemlji u drugom svojstvu. Državnim službenicima, liječnicima i ljudima sličnih svojstava ponekad su pogrešno davali bijelo perje od ljudi koji nisu razumjeli zašto su bez uniforme. U Britaniji su ljudi koji su bili na toj poziciji ponekad dobivali značke da ih nose, kako ne bi bili “perjani” dok su obavljali svakodnevne poslove. U drugim slučajevima, čovjek bi mogao biti odbijen za službu zbog lošeg zdravlja, a pero bi ga dodatno uznemirilo i posramilo.
Međutim, druga skupina muškaraca zapravo je bila ponosna što je dobila bijelo perje. Prvi svjetski rat doživio je eksploziju prigovarača savjesti, ponekad iz same vojske. Ti pacifisti nisu mogli mirne savjesti podržati rat, a zbog toga su dobili brojne perje. Rečeno je da je nekoliko poznatih vođa unutar pokreta bilo oduševljeno primanjem “dovoljno perja da napravi lepezu”. Mirovni pokret je tu ideju napravio korak dalje 1930-ih i 1940-ih aktivno je prihvatio kao simbol, iako nije povezan s bijelom golubom mira.