Ejusdem generis je latinski izraz koji znači “iste vrste”. Kao pravni pojam odnosi se na načelo tumačenja jezika statuta. Pravilo ejusdem generis kaže da kada generički opis slijedi određene stavke, generički opis se čita da se primjenjuje samo na stvari koje pripadaju istoj skupini ili klasi kao i specifične stavke. Na primjer, primjena ejusdem generis na zakon o “džinu, burbonu, votki, rumu i drugim pićima” isključila bi “mlijeko” iz općeg pojma “ostala pića”. To je istina iako je mlijeko napitak.
Pravilo ejusdem generis je alat koji sudovi običajnog prava SAD-a i drugih zemalja koriste u određivanju značenja koje treba dati jeziku koji navodi određene stavke unutar statuta. Takva pravila građenja pomažu osigurati da sudovi tumače statute u skladu s namjerom zakonodavnog tijela koje je donijelo statut. Ejusdem generis se stoga općenito koristi s oprezom. To je zato što je njegova uporaba uređena temeljnim pravilom da se zakonski jezik mora čitati kako bi se ostvarila namjera zakonodavnog tijela. Kada jezik statuta možda nije jasan u svom opsegu, ejusdem generis zapravo pretpostavlja ono što je zakonodavac namjeravao općom riječi iz upotrebe specifičnijih riječi.
Prije nego što se pravilo može primijeniti, moraju postojati određeni uvjeti. Statut mora sadržavati popis stavki koje sugeriraju da stavke pripadaju vrsti ili klasi stvari. Popis ne može iscrpiti sve moguće stavke klase ili vrste. Opći izraz koji opisuje klasu ili tip mora slijediti popis specifičnih stavki. Ne bi trebao postojati jasni dokaz zakonske namjere da se općem pojmu da šire značenje nego što bi se primjenjivalo na posebne stavke.
Ako navedene riječi u statutu ne čine posebnu skupinu ili klasu stvari, ne vrijedi pravilo ejusdem generis. Isto tako, pravilo se ne odnosi na jedan pojam koji sam po sebi ne čini klasu. Također, ako navedene specifične stavke uključuju sve moguće stavke u klasi, bilo koji opći deskriptor koji slijedi popis čita se kao primjenjiv na veću klasu stavki.
Zanimljivi primjeri primjene ejusdem generis u skladu s zakonodavnom namjerom mogu se pojaviti s napretkom tehnologije. Povijesni primjeri uključuju odlučivanje je li automobil bio “kočija” u svrhu pravila o nemaru ili je novoizmišljeni bicikl bio “stroj”. Kako se napredak moderne tehnologije nastavlja, uklapanje novih tehnologija u klasu može postati teže. Stvar bi mogla biti toliko nova i drugačija da bude sui generis, “svoje vrste”.