“Ime i sramota” je nešto što vlada čini kako bi razotkrila ljude ili tvrtke koji krše određene zakone ili kodekse, uključujući one koji čine zločine ili se bave antidruštvenim ponašanjem. To čine i neke druge organizacije, bilo da razotkriju zločin koji je možda bio zataškan ili da rasvijetli ponašanje kojem bi javnost mogla prigovoriti. Ideja je da će razotkrivanje identiteta tih pojedinaca obeshrabriti druge da se upuste u slične aktivnosti iz straha da će također biti razotkriveni.
Grupe “ime i sramota” kada objavljuju popise imena ljudi ili tvrtki koje su se upustile u ponašanje koje je protuzakonito ili na neki drugi način nepoželjno. Često ovo ponašanje uključuje djela koja narušavaju ugled i položaj osobe u zajednici. Obično se to čini kradljivcima u trgovinama, seksualnim prijestupnicima i onima koji posjećuju prostitutke, na primjer.
Druga prilika kada bi vlada mogla poduzeti ovu radnju je kada identificira ljude ili tvrtke koje su počinile prijevaru. To može uključivati laganje vladinim agencijama o porezima, krađu novca ili provođenje prijevarnih shema. Mogu se imenovati i javni dužnosnici koji se ponašaju neetično na izabranim ili imenovanim pozicijama.
Raspravlja se o pravednosti i korisnosti ovog procesa. Neki to vide kao pozitivan oblik pritiska vršnjaka, koji obeshrabruje loše ponašanje u društvu dajući to svima do znanja. Drugi smatraju da je to nepravedno postavljanje građana i tvrtki radi ismijavanja susjeda i potrošača. Nema šanse da osoba ili tvrtka na popisu objasni kontekst radnje, na primjer, ili što je moglo poduzeti da se situacija popravi.
Iako će neki popisi s “imenom i sramotom” zasigurno posramiti one istaknute, određene vrste zločina ili ponašanja mogu se zapravo potaknuti ako im se prida takva ozloglašenost. Antisocijalna ponašanja, poput prskanja grafita, popularna su u određenim gužvama, osobito među tinejdžerima. Biti “prozvan i osramoćen” može se smatrati značkom časti.
Druga zamjerka je mogućnost trajnog narušavanja ugleda prozvanih. U nekim slučajevima, zbog ovih popisa, manja optužba za drogu ili krađu u trgovini koja bi se mogla izbrisati mogla bi dulje ostati u javnosti. Neki tvrde da je to nepravedno, posebno za mlade počinitelje kojima je možda teško nositi se s percepcijom javnosti o njima.
Politički, neke vlade i međuvladine agencije “prozivaju i sramote” zemlje i čelnike koji se ne pridržavaju međunarodnih zakona i standarda. To može uključivati kršenja ljudskih prava, zakone o jednakosti i pitanja okoliša. Ova praksa se koristi kao diplomatski pritisak da se određene nacije i čelnici potisnu u usklađivanje s drugim zemljama.