“In loco parentis” se odnosi na prava i odgovornosti koje određene organizacije ili pojedinci imaju u odnosu na maloljetnike pod njihovom skrbi. Pojam se obično koristi u odnosu na škole s obzirom na to kako bi se nastavnici i osoblje trebali ponašati prema učenicima. Može se koristiti na način koji ima za cilj osigurati školama prava da rade ono što je potrebno u najboljem interesu učenika, kao što je pretraživanje ormarića. “In loco parentis” se također može odnositi na odgovornosti koje učitelj ima prema svojim učenicima kao vršilac dužnosti skrbnika za učenike u učionici.
Izraz “in loco parentis” latinski je izraz koji se prevodi kao “umjesto roditelja” ili “umjesto roditelja” i odnosi se na to kako se od škola i školskih uprava očekuje da postupaju u odnosu na učenike i druge maloljetnike. Drugim riječima, zaposlenike škole zadužuju roditelji učenika da djeluju u njihovo ime dok su učenici tamo. To obično podržavaju vlasnici privatnih ustanova ili vlada kada je u pitanju javno financirano obrazovanje. Iako su “in loco parentis” nekoć koristili fakulteti i sveučilišta, ono se uglavnom odnosi na osnovne i srednje škole u modernom kontekstu.
Općenito, ova fraza ima dvije temeljne primjene s obzirom na to kako se očekuje da se škole i školski zaposlenici ponašaju prema učenicima. Jedna od glavnih upotreba izraza odnosi se na prava koja škole imaju u vezi s učenicima i pitanjima ponašanja. Budući da se smatra da škola djeluje umjesto roditelja svakog učenika u školi, od škole se očekuje da se ponaša u najvećoj mjeri prema svim učenicima. To je osnova za radnje kao što su pretrage ormarića, pravila ponašanja učenika i pravila odijevanja.
Takve se politike obično doživljavaju kao škola koja djeluje “in loco parentis” za cjelokupnu studentsku populaciju. S druge strane, učitelji škole također su zaduženi za postupanje prema svojim učenicima jer se od odgovornog roditelja očekuje da se ponaša prema svojoj djeci. Učitelji su, dakle, odgovorni za dobrobit učenika u školi. Ovakav stav se često odražava u izvanrednim situacijama, jer će se nastavnici često dovesti u opasnost kako bi osigurali sigurnost učenika. Politika “in loco parentis” često se kombinira sa osjećajem da su učenici “zarobljena publika” s obzirom na prava učenika i kako se od nastavnika očekuje da ta prava poštuju.