Višestanarstvo je načelo umrežavanja u kojem poslužitelj izvodi jednu verziju softverskog programa, a klijentska računala nisu u mogućnosti sama pokrenuti program. Klijentska računala na mreži mogu pristupiti predmetnom programu samo preko verzije poslužitelja. Na mreži koja nije višestruka, svako klijentsko računalo će hostirati i izvoditi vlastitu verziju programa. Prednosti pokretanja sustava s više stanara uključuju uštedu troškova i prednosti konzistentnosti podataka. Neki od nedostataka ovog postavljanja uključuju pretjerano oslanjanje na mrežne resurse, onesposobljavanje računala ako izgube vezu s mrežom.
Na mreži s više stanara, hardversko opterećenje za pokretanje određenog softvera prebacuje se uglavnom na poslužiteljsko računalo. Kako je poslužiteljsko računalo jedino na kojem se program izvodi, ono je pod najvećim opterećenjem tijekom izvođenja programa. Ostala računala na mreži zahtijevaju mnogo manje memorije i procesorskih troškova; to im omogućuje da, u biti, “olabave” dok poslužiteljsko računalo nosi teret. Zbog toga, hardver instaliran na klijentskim ili “stanarskim” računalima ne mora biti tako moćan kao hardver u klijentskim računalima koja rade na sustavu bez više korisnika. Kada se zbroji na više klijentskih računala na mreži, ova ušteda može biti znatna.
Još jedna prednost računalstva s više stanara je uspostava konzistentnosti podataka u cijeloj mreži, izglađivanje procesa rudarenja podataka. Data mining uključuje traženje trendova u velikom podskupu podataka. Na mrežama koje ne koriste višestanarske prakse, to se može pokazati teškim, budući da će svako računalo sadržavati svoju zasebnu datoteku baze podataka koja se mora “minirati” kako bi se locirala željena informacija. Kod rudarenja podataka na mreži opremljenoj za više stanara, jedina baza podataka bit će središnja koja se nalazi na poslužitelju. To je zato što će poslužitelj biti jedino računalo na kojem se izvodi stvarna verzija programa.
Najveći nedostatak mreže s više stanara je pretjerano oslanjanje na mrežu kako bi se osigurala produktivnost. Budući da se klijentska računala “stanara” oslanjaju na poslužitelj za pristup pokrenutim aplikacijama, svaki poremećaj u mreži učinkovito će spriječiti klijentsko računalo da koristi dotični program. Na mreži bez više korisnika, bilo kakav prekid mrežne povezanosti ne bi se pokazao tako katastrofalnim, budući da svako isključeno klijentsko računalo i dalje može nastaviti izvoditi vlastitu neovisnu verziju softverskog programa.