Kod ulaganja i drugih vrsta financijskih transakcija, “najbolje traženje” je izraz koji se koristi za opisivanje najniže cijene koju je prodavač spreman ponuditi kako bi pristao prodati imovinu. Ponekad poznata kao najbolja ponuda ili najbolja tražena cijena, najbolja ponuda obično se bira iz niza ponuda koje podnose razni potencijalni kupci poznati kao stvaratelji tržišta. Dok će većina prodavača nastojati osigurati najvišu moguću cijenu za udjele koje nude na prodaju, mogu se pojaviti olakotne okolnosti koje potaknu prodaju nižem ponuditelju, a ne onom višom.
Kada je riječ o prodaji dionica, najbolja potražnja odnosi se na najnižu kotiranu cijenu u vezi s prodajom određenog paketa dionica. Kada se daju na ponudu, kupcima je dopušteno davati ponude koje mogu biti u rasponu od malo ispod trenutne tržišne vrijednosti dionica do bilo kojeg iznosa iznad te vrijednosti koju žele. Kupci često temelje svoje ponude na percipiranom budućem kretanju vrijednosti tih dionica, određujući koliko će vremena trebati da se povrati početno ulaganje i zapravo počnu stvarati neke vrste povrata. Prodavatelji zauzvrat također određuju s kojim će kupcem surađivati, na temelju čimbenika kao što su navedena cijena ponude, reputacija kupca i koliko brzo prodavatelj želi dovršiti transakciju.
Ponekad prodavatelj može postaviti najbolju ponudu kao sredstvo za brzo pretvaranje imovine u gotovinu. To je često slučaj kada je vlasnik dionica ili druge vrste imovine naišao na neku vrstu financijskog preokreta i mora brzo podmiriti nepodmireni dug. U slučaju da prodavatelj stavi do znanja za koju je cijenu spreman zadovoljiti se, mala je šansa da će kupci općenito ponuditi više od željenog iznosa, osim ako drugi kupci ne dođu i daju ponude koje su iznad najboljeg traženog . U tom trenutku može uslijediti licitacijski rat zbog kojeg će prodavač morati odrediti s kojim će ponuđačima poslovati.
Budući da najbolji upit predstavlja apsolutno najnižu cifru koju će prodavač prihvatiti prilikom prodaje imovine, mnogi kupci tu brojku koriste kao polaznu točku za pregovore o cijeni. Ovisno o trenutnoj vrijednosti te imovine, koliko je ona poželjna kupcima i što svaki kupac vjeruje da će u konačnici dobiti posjedovanjem imovine, sve će odrediti hoće li se predmet prodati na ili iznad najbolje ponude. U oba slučaja, obje strane u transakciji pobjeđuju, budući da prodavatelj prima iznos koji smatra pravednim, a kupac dobiva vlasništvo za iznos koji je unutar njegovog ili njezinog raspona cijena.