Namaste je pozdrav koji tradicionalno koriste hindusi da priznaju božanski aspekt osobe koju pozdravljaju. Pozdrav, i njegova varijanta, namaskar, usvojen je izvan Indije i hinduističkog svijeta, zahvaljujući utjecaju indijskih duhovnih praksi kao što su različiti oblici joge. Iako se namaste može koristiti kao svakodnevni pozdrav na način sličan korištenju “dobar dan” na engleskom, izraz ima specifično duhovno značenje za Hinduse i Sikhe. Učitelji joge često zazivaju pozdrav na početku i na kraju nastave kako bi pomogli učenicima da prepoznaju svoju inherentnu božanskost i povezanost s učiteljem.
Pozdrav je izveden iz namasa, sanskrtske riječi koja se odnosi na klanjanje ili odavanje počasti drugom biću. Označava poštovanje prema drugoj osobi kada se doda sufiks te – sanskrtska zamjenica u drugom licu jednine. Stoga namaste doslovno znači “pokloniti ti se”. Poetičnije, moglo bi se protumačiti da znači “klanjam se svjetlu (ili božanskom duhu) u tebi.” Prilikom izvođenja namaste pozdrava, oči su zatvorene i ruke su spojene u gesti poput molitve iznad srca uz naklon.
Upotrebljena kao običan dnevni pozdrav na indijskom potkontinentu, sama riječ namaste često se izostavlja, jer naklon i spojene ruke impliciraju pozdrav. Kada se pozdrav koristi tijekom satova joge na Zapadu, riječ se obično izgovara kao sredstvo za pomoć učenicima da shvate prirodu božanske ljubavi i prepoznaju da je ista božanska moć utjelovljena u svim živim bićima. U yogi se srčana čakra smatra energetskim središtem te univerzalne ljubavi, a prizivanjem namaste pozdrava učitelj i učenik priznaju svoju božansku povezanost jedni s drugima i sa svemirom u cjelini. Tijekom meditacije, učenik također može iznutra ponuditi pozdrav kao način prepoznavanja vlastite božanske prirode.
Jedna od svrha indijskih duhovnih praksi, uključujući razne škole joge, jest ukrotiti i umanjiti zahtjeve i slabosti ljudskog ega. Korištenje pozdrava namaste pomaže u usađivanju osjećaja poniznosti i poštovanja prema drugima i prema svemu stvorenom. Priznavanjem božanskog aspekta u sebi i jedni u drugima, vjeruje se da se ljudska osobnost sa svim svojim strahovima i željama može podrediti našim višim, plemenitijim aspektima. Na intelektualnoj razini, invokacija namaste nastoji stvoriti susret umova za postizanje većeg dobra.