Ne bis in idem je latinski izraz koji znači “ne dvaput za isto”. Ovaj izraz je prvi put korišten u običajnom pravu za opisivanje pravnog koncepta nazvanog “dvostruka opasnost”. Dvostruka opasnost ne dopušta da se osoba više puta optuži za isto kazneno djelo koje proizlazi iz istog incidenta. Postoje neke iznimke od koncepta ne bis in idem, kao što su neke okolnosti u kojima postoji uspješna žalba osuđenog optuženika.
Nakon što je optuženik oslobođen – tj. kada se utvrdi da nije kriv – za određeno kazneno djelo u određenom slučaju, ne može mu se ponovno suditi za isto kazneno djelo. Ne bis in idem je koncept koji je na snazi kako bi se građani koji su oslobođeni kaznenog djela zaštitili od sumnje za to kazneno djelo do kraja života. Na primjer, ako se ne bis in idem ne primjenjuje na običajno pravo, tada bilo tko osumnjičen za određeni zločin ne bi mogao pobjeći od potjere vlade sve dok vladina agencija ne odluči krenuti dalje. On ili ona bi teoretski mogli biti podvrgnuti trajnom kaznenom progonu sve dok ga porota ne proglasi krivim.
Međutim, postoje iznimke od ne bis in idem. Na primjer, ako je okrivljenik proglašen krivim, ali se osuđujuća presuda preinači u žalbenom postupku, u nekim slučajevima on ili ona može biti podvrgnut još jednom suđenju. Može li se okrivljeniku ponovno suditi za isti predmet u tom trenutku obično ovisi o razlogu ukidanja presude. U mnogim jurisdikcijama, ako se poništenje temelji na težini dokaza – tj. da dokument koji je prezentiran ne može podržati osuđujuću presudu – onda se slučaj može ponovno pokrenuti. Suprotno tome, u tim istim jurisdikcijama, ako se poništenje temelji na dovoljnosti dokaza – tj. da čak i ako se svi dokazi prezentirani u predmetu gledaju na način koji je povoljan za tužiteljstvo, nije dovoljno dokazati svaki element zločin — tada dvostruka opasnost ostaje netaknuta i optuženiku se ne može ponovno suditi.
Dvostruka opasnost ne pripada u slučaju kaznenog progona od strane zasebnih suverena. Na primjer, u Sjedinjenim Državama, državne vlade i savezna vlada smatraju se zasebnim suverenima. Dakle, ako je netko optužen za savezni zločin koji također predstavlja državni zločin, onda on ili ona mogu biti predmet kaznenog progona i na državnom i na saveznom sudu za isto djelo.