Latinski izraz “non compos mentis” prevodi se kao “nije zdrava pamet”. Ovaj izraz se koristi za označavanje nekoga tko ne može biti pravno odgovoran za nešto jer nije mentalno sposoban. Postoji niz stvari koje mogu dovesti u pitanje mentalnu sposobnost.
Jedan od razloga zašto se netko može utvrditi da je non compos mentis je teška razvojna ili intelektualna poteškoća koja inhibira sposobnost osobe da razumije situaciju. Neki oblici mentalnih bolesti također mogu ograničiti mentalnu sposobnost, kao i privremene situacije kao što su intoksikacija ili bolest koja dovodi do promijenjene razine svijesti. U svim slučajevima, jasno je da osoba ne može donositi odluke zbog nesposobnosti razumijevanja.
Po zakonu, netko tko je non compos mentis ne može se smatrati odgovornim za ugovore i druge pravne situacije. Čak i da je osoba svojevoljno potpisala ugovor, nedostatak mentalne sposobnosti značio bi da pojedinac nije razumio ugovor i da ga se ne treba pridržavati. Mentalna sposobnost također je zabrinjavajuća kada se testira volja; ako se smatra da je autor oporuke non compos mentis, oporuka ne može stajati na sudu jer ju je napisao netko tko nije znao što ona ili on radi.
Ovaj problem se također može pojaviti u medicinskoj skrbi. Liječnici ponekad moraju imenovati zamjene za pacijente koji očito nisu u stanju donositi vlastite odluke, a u nekim slučajevima pacijenti mogu unaprijed dogovoriti da netko zastupa njihove želje u slučaju da su nesposobni. Pacijent koji je non compos mentis može biti prisiljen prihvatiti liječenje uz argument da pacijent ne shvaća situaciju ili ne shvaća potencijalne posljedice odbijanja liječenja.
Kako bi se utvrdilo je li netko pri zdravoj pameti, može se pozvati psihijatar ili psiholog na pregled. Također se može konzultirati stručnjak za zdravstveno stanje. Na primjer, ako pacijent ima tumor na mozgu za koji se čini da narušava prosuđivanje, neurolog bi se mogao zamoliti da svjedoči o tome ima li pacijent sposobnost razumijevanja i donošenja odluka.
Stanje non compos mentis može biti privremeno. Ako je to privremeno, osoba će se smatrati odgovornom za radnje poduzete tijekom razdoblja u kojem je osoba bila zdrava razuma. Na primjer, ako je netko bio izrazito bolestan i nije mogao donositi liječničke odluke, ali se kasnije oporavio i napravio oporuku tijekom perioda oporavka, oporuka bi se smatrala valjanom jer je pacijent bio zdravog razuma kada je napisan.