Engleski idiom “cry wolf” znači oglasiti lažnu uzbunu ili tražiti pomoć kada nema pomoći. Reći da je netko zavapio vuk također implicira da se nitko neće odazvati na molbe osobe za pomoć ako bi osoba zaista zatrebala pomoć zbog lažnog prijavljivanja u prošlosti.
Podrijetlo izraza vuk vuk je u jednoj od Ezopovih bajki, pod nazivom Dječak koji je plakao vuk ili Pastir i vuk. Basne, koje je Ezop sakupio u Grčkoj u 5. stoljeću, govorile su o pričama koje su podučavale moralne lekcije pokazujući ishod lošeg ponašanja njihovih likova. Na kraju svojih bajki, Ezop je točno rekao koje je moralno značenje njegove priče. Moral se objašnjava kao da se lažljivcima ne vjeruje čak ni kada govore istinu.
U priči dječak je poslan da čuva ovce, ali mu je dosadno. Zabavlja se vapajući u pomoć govoreći da je vuk među ovcama. Stanovnici sela reagiraju svaki put kada dječak poviče vuk, da bi shvatili da dječak ponovno izmišlja opasnost i smije im se što su odgovorili na njegove lažne krikove opasnosti.
Naposljetku vuk zaista uđe među ovce, a dječak plače vuk. U ovom trenutku, međutim, seljani ignoriraju dječakove vapaje za pomoć, vjerujući da on opet izmišlja priču iz dosade. Dječaka i ovcu napada vuk i ubija, jer se nitko ne javlja da pomogne dječaku zbog njegove lažne prijave u prošlosti.
Tek 1692. fabula je prvi put ispričana na engleskom u prijevodu Rogera L’Estrangea. Kako je popularnost basne rasla i sve više i više ljudi saznavalo priču o dječaku koji je plakao vuk, većina bi tu frazu shvatila kao upozorenje da se ne oglasi lažna uzbuna ili bi razumjela da plakati vuk znači da je netko dao lažnu izvješće. Idiom je vjerojatno ušao u popularni jezik u 19. stoljeću.
I basna i izraz još uvijek se koriste u suvremenoj kulturi. Basna se čita i priča djeci kako bi ih naučili o posljedicama govorenja neistine. Izraz je također poslužio za naslove i reference u književnosti i glazbi.