“Pravedan” u pravnoj upotrebi odnosi se na nešto što se smatra jednakim i poštenim u odnosu na dvije ili više strana uključenih u određenu instancu. Ovaj se izraz obično koristi za označavanje ishoda ili željenog ishoda slučaja i ukazuje na to da je korištena ne samo jednakost nego i pravednost. Netko s mnogo novca koji plaća isti iznos za kaznu kao netko s vrlo malo novca može biti jednak, ali to nije nužno pošteno. Pravednost se, dakle, odnosi na pravne prakse u kojima se pravednost prenosi na jednakost kako bi se stvorio rezultat koji se smatra uravnoteženim.
Za odluku se kaže da je pravedna kada se smatra pravednom i jednakom za sve uključene. U brakorazvodnom postupku, na primjer, često se koristi pravična podjela imovine i sredstava, a ne jednaka podjela. Jednaka podjela resursa značila bi da bi polovica svih resursa bila dana svakom od ljudi u braku, bez daljnjeg razmatranja za svaku stranu, što ne mora nužno biti pošteno. Kada se umjesto toga koristi pravedna podjela, također se uzimaju u obzir potencijalna zarada i budući prihod svake strane, što često rezultira da jedna strana plaća alimentaciju ili drugu naknadu.
Izraz “pravičan” također se koristi u vezi s pravnim konceptom “pravednosti” budući da se razlikuje od zakona. Sud pravednosti je sud koji je odvojen od suda i slijedi tradiciju koja ima korijene u engleskom sustavu običajnog prava. Ova vrsta suda može funkcionirati na način sličan sudu, ali obično ima nešto drugačije ovlasti i može dodijeliti zabranu, a ne naknadu. Presuda takvog suda može se smatrati pravednom budući da je obično namijenjena izravniji rješavanju pritužbi.
Kada sud sasluša slučaj u kojem je jedna osoba optužila drugu za krađu njegove ili njezine imovine, tada je presuda obično nagrada u obliku novčane naknade ako tužitelj dobije slučaj. Iako to u nekim slučajevima može biti zadovoljavajuće, naknada se u konačnici možda neće željeti, a tužitelj bi umjesto toga mogao poželjeti da mu se vrati imovina. Pravni sud može narediti zabranu koja bi zahtijevala povrat ukradene imovine, a ne samo novčanu naknadu. Ova se zabrana može smatrati pravednijom budući da se vraća izvorna imovina, a ne samo financijski iznos koji se smatra prikladnim za imovinu.