Ići protivno znači ići protiv općeprihvaćene prakse, društvenih normi ili jednostavno nečega što je neugodno. Izraz se može koristiti na više različitih načina, kao što je u vezi s nekim drugim ili opisujući radnju koju netko ne želi poduzeti. Izraz je bio u upotrebi stoljećima, ali ju je naširoko popularizirao i zapisao William Shakespeare.
Najčešća moderna upotreba ove fraze je opisati nešto snažno protivno društvenim očekivanjima. Na primjer, netko bi mogao reći: “Išlo je protivno, dopuštajući studentima da vas zovu imenom, a sada pogledajte posljedice.” U tom smislu, izraz se gotovo isključivo koristi o nekom drugom i gotovo uvijek se koristi pežorativno.
Nešto drugačija upotreba bi mogla biti opisivanje nečega što netko treba učiniti, ali to se kosi s vlastitim sklonostima. Na primjer, netko bi mogao reći: “Nisam od onih koji se protive, ali u ovoj situaciji nisam imao izbora.” I dalje se koristi u pežorativnom smislu, ali ne kao optužba, više kao prihvaćanje situacije u kojoj su svi izbori loši.
Protiv očekivanja društva nije nužno loša stvar i u mnogim slučajevima bi to bilo pohvaljeno. U tim slučajevima, međutim, obično bi se koristio drugačiji idiom. Na primjer, mogli bi reći: “Uvijek je marširala u ritmu vlastitog bubnja.” Ovo ima isto značenje, ali konotacije mogu biti puno pozitivnije.
U nekim slučajevima netko možda neće htjeti izraziti negativan stav rekavši da je netko pošao protiv očekivanja, ali ni on ili ona možda neće htjeti zapljeskati akciju. U ovom slučaju bi se umjesto toga koristio neutralniji idiom. Primjer za to bio bi reći: “Svi putevi vode u Rim.” To jednostavno znači da postoji mnogo različitih načina da se nešto učini i da nijedan nije nužno bolji od drugog. Moglo bi se također reći: “Potrebne su sve vrste”, što bi na sličan način izrazilo neku vrstu prihvaćanja činjenice da različiti ljudi stvari rade drugačije.
Drugi idiomi imaju slično značenje kao ići protiv zrna. Na primjer, ljudi često govore o tome da idu protiv struje ili protiv plime kako bi upućivali na istu opoziciju društvenim normama. Ili bi netko mogao govoriti o plivanju uz potok kada protivno tim normama uvodi poteškoće koje treba prevladati.
Sam idiom dolazi iz stvarnog svijeta, gdje blanjanje drva o zrno dovodi do krhotina i površine koja nije posve glatka. Komad drveta najlakše je blanjati sa zrnom, a to također rezultira najboljim konačnim proizvodom. Dakle, blanjanje bi na drugi način označava poduzimanje radnje koja je ne samo teška, već i vodi do manje poželjnog konačnog proizvoda.
Shakespeare je prvi put zapisao tu frazu u svojoj drami Coriolanus iz 1608. godine. U njemu lik Sicinija, koji razgovara s Brutom, kaže: „Reci, ti si ga izabrao; Više po našoj zapovijedi nego prema vođenoj; Svojim istinskim osjećajima i svojim umovima; Zaokupljeni onim što radije morate učiniti; Nego što bi trebao, napravio te protiv zrna; Da ga izrazim konzulom: svalite krivicu na nas.”