Svaki pas ima svoj dan, engleski je idiom što znači da svatko dobije svoj trenutak. Iako je ovaj idiomatski izraz engleski, značenje i slična upotreba svakog psa ima svoj dan nije isključivo u zemljama engleskog govornog područja. Stari Grci, Rimljani i drugi Europljani koristili su slične izraze u objavljenim spisima nekoliko stoljeća. Ovisno o specifičnom kontekstu koji se koristi, izraz može značiti da čak i najniži čovjek dobiva priliku pobijediti svoje tlačitelje ili priliku da ispravi nepravde počinjene protiv njega. Suvremena uporaba, s druge strane, obično znači da svatko, bez obzira na politički ili socioekonomski položaj, ima priliku uživati u malom uspjehu, makar samo na kratko.
Iako je idiom koji svaki pas ima svoj dan došao, u moderno doba, značiti da svaka osoba dobiva svoju priliku ili se okreće uspjehu, takva značenja nisu se uvijek razumjela. Tijekom antičkih vremena i nastavljajući se u srednjovjekovna vremena, većina ljudi je razumjela slične usporedbe da svaki pas ima svoj dan kada se odnosi na osvetu. I Plutarch i Shakespeare, na primjer, spominjali su takva implicirana značenja u djelima nastalim mnogo prije engleskog idioma kakav je danas poznat.
Plutarh, grčki povjesničar i esejist, prvi je upotrijebio sličnu frazu 95. godine nove ere. Točnije, Plutarh je svoju upotrebu tog koncepta izrazio kao “…čak se i pas osveti.” Upotrijebljen u takvom kontekstu, Plutarh se osvrnuo na prava onih koji su nepravedno potlačeni ili čiji je integritet doveden u pitanje kako bi ustali i povratili svoju slobodu, dostojanstvo i sudbinu. Kontekstni tragovi u Plutarhovom pisanju sugeriraju da je pisac favorizirao ‘svaki pas ima svoj dan’ i slične idiome koji znače da čak i najniži čovjek ima pravo i priliku poboljšati svoju situaciju, suprotstaviti se ugnjetavanju ili doprinijeti društvu na smislen, častan način.
Shakespeare je upotrijebio sličnu frazu u Hamletu. Tijekom 5. čina, 1. scena, Hamlet razgovara s kraljicom Gertrudom i kraljem Klaudijem, nekoliko trenutaka nakon poznate rečenice “Jao, jadni Yorick! Poznavao sam ga…” Neposredno prije izlaska s pozornice na kraju scene, Hamletov posljednji redak glasi “…Pustite Herculesa da radi što može. Mačka će mjaukati i pas će imati svoj dan.”
U ovom dijelu drame, Hamlet je tugovao zbog izgubljene Ofelije, boreći se s Laertom u otvorenom grobu. Dok je kralj Klaudije prekinuo borbu, Hamlet se u svojoj posljednjoj izjavi prije izlaska s pozornice zaklinje da će nepravde biti ispravljene. Koristeći zapanjujuće sličan idiom da svaki pas ima svoj dan, Hamlet je mislio da će imati priliku, u nekom trenutku u budućnosti, ispraviti sve uočene nepravde počinjene protiv njega ili Ofelije.