Izreka “živjeti od sala zemlje” znači živjeti dobro koristeći prednosti svjetskog obilja i svega što svijet nudi. Izraz podrazumijeva ugodan život bez previše poteškoća. Iskorištavanje onoga što svijet nudi može se razumjeti u odnosu na bilo koji niz okolnosti, u rasponu od agrarnog postojanja do najvišeg stupnja modernog bogatstva. Ponekad idiom podrazumijeva i raskoš, eksces ili lijenost, ali to su sekundarne konotacije.
Rane definicije riječi “debeo” odnose se na najbolji, najbogatiji ili najzaslužniji dio nečega. U tom smislu, jedna od najranijih referenci na ovaj izraz dolazi iz Biblije kralja Jamesa, u Postanku 45:17-18. Ovdje Josip dobiva upute da ode u Kanaan, gdje će mu biti dano “dobro zemlje egipatske”. Rečeno mu je da će po svom dolasku “pojesti salo zemlje”. Ovaj odlomak sugerira da će zemlja donijeti obilje za njegovu obitelj.
“Živjeti od sala na zemlji” povijesno je nosio osjećaj obilja koji je proizašao iz same Zemlje, kao što su obilni usjevi uzgojeni na bogatom tlu ili iz obilja prirodno dostupnih resursa. Ova fraza može se odnositi na bujno prirodno okruženje kojem je potrebno malo kultiviranja za održavanje ljudskog života – mjesto dobro za poljoprivredu, ribolov, lov ili bilo što drugo što je neposredno za život. Moderna tumačenja mogu uključivati upućivanje na vrijedne stvari ispod zemlje, kao što su dragulji ili fosilna goriva. Druga tumačenja mogu proširiti povijesno značenje na područja industrije, trgovine ili ekonomije.
Kada se izraz primijeni na prirodno okruženje, često označava poljoprivredu, anti-konzumerizam ili jednostavan način života. Takve reference mogle bi uključivati ideju “povratka prirodi” u kojem bi pojedinci mogli napustiti složenost modernog društva kako bi jednostavno “živjeli od masti zemlje”. Ovo značenje je gotovo suprotno od druge moderne konotacije koja izraz izjednačuje s obiljem i viškom.
U slučajevima kada se idiomatski izraz “živjeti od sala zemlje” odnosi na bogatstvo prvog svijeta, implikacija je da je ta blagodat relativno lako došla svakome tko je ima. Negativan vrijednosni sud ponekad se veže uz ovu upotrebu lakog prosperiteta, ali ne uvijek. Kada se idiom odnosi na veliko bogatstvo, često postoji implicirano samozadovoljstvo, lažno pravo ili osjećaj bogatstva koji se uzima zdravo za gotovo.