“Žnješ ono što siješ” znači da postoji učinak za sve što ljudi čine ili govore, te da će trud koji osoba uloži u nešto biti primjereno nagrađen u ovom ili sljedećem životu. Ljudi koriste ovu frazu kao podsjetnik da budu ljubazni i marljivo rade. Iako bi izraz mogao imati korijene u ranom kršćanstvu, pojavljuje se u nekom obliku u drugim religijama, a također se može primijeniti u nereligijskim situacijama. Vidjevši kako loši ljudi uspijevaju, ponekad ljudi koji slijede ovu opću doktrinu imaju emocionalne, društvene ili duhovne krize, pa društva obično pokušavaju dati neku vrstu objašnjenja zašto dobri ljudi ne napreduju uvijek.
Glavno načelo
Opća ideja koja stoji iza “žanješ što siješ” je da će akcije imati posljedice. Učinci ponašanja osobe nisu nužno vidljivi odmah, kao kada poljoprivrednik mora čekati neko vrijeme da usjev sazrije. Ipak, na kraju se pojavljuju.
Primjena i svrha
Ljudi obično primjenjuju koncept žetve kao sredstvo za usmjeravanje općeg života i rada. Svrha je potaknuti pozitivno ponašanje i obeshrabriti negativnu aktivnost, odnosno postići određeni rezultat. Na taj način služi kao sredstvo za pomicanje osobe prema mislima i postupcima koji su kulturno prihvaćeni kao konstruktivni, etički i moralni.
podrijetlo
Ideja koja stoji iza “žanješ što siješ” je drevna i stoga ima podrijetlo koje je teško pratiti, ali jedno je moguće polazište s ranim kršćanima. Izraz se pojavljuje kao “što god čovjek sije, to će i požnjeti” u verziji Novog zavjeta kralja Jamesa. Konkretno, citat se nalazi u Galaćanima 6:7-9, knjizi sastavljenoj od pisama koje je napisao Pavao, Kristov učenik. Galatia je bila regija koja se nalazi na području današnje Turske. Pavlova pisma obraćala su se kršćanskim zajednicama u Galaciji, dajući savjete kako živjeti za Boga.
S obzirom na kontekst Pavlovih pisama, jedno od objašnjenja zašto je ovu frazu rekao Galaćanima bilo je zato što je želio da oni “sijeju” dobrotu i dobrotu. Htio ih je naučiti da će ih Bog nagraditi za ispravne stvari i kazniti ih za grijehe, ako ne u njihovim smrtnim životima, u njihovim vječnim. On naglašava ovu točku prethodeći izjavi s “Bog se ne ismijava”, što znači da, iako zlo postoji na Zemlji, u konačnici, nitko se ne može sakriti od Boga, koji na kraju dijeli pravednu, pobjedničku presudu.
Jedan od razloga zašto je Pavao u svojim pismima koristio poljoprivrednu metaforu bio je taj što je u to vrijeme većina društava bila jako ovisna o poljoprivredi. Većina članova zajednice bila je upoznata s osnovnim poljoprivrednim procesima i rasporedima te su iz iskustva naučili što mogu očekivati od određenih poljoprivrednih aktivnosti. Metaforično komuniciranje Galaćanima je olakšalo razumijevanje i prihvaćanje onoga što je Pavao govorio, baš kao što su priče Pavlu i drugim učenicima olakšale razumijevanje i prihvaćanje Isusovih poruka. Danas, iako su mnoga društva industrijaliziranija, većina ljudi još uvijek razumije principe poljoprivrede i može primijeniti koncept baš kao što su to činile prve skupine.
Prisutnost u nekršćanskim područjima
Ideja da ponašanje ima posljedice nije jedinstvena za kršćanstvo. U hinduizmu, na primjer, karma je suštinski povezana s konceptom vraćanja onoga što netko iznese naprijed. Reinkarnacija daje ljudima priliku da nastave poboljšavati svoj duhovni život, a svaka akcija u ovom životu može imati posljedice u sljedećem. Srodni citat pojavljuje se u filmu Kennetha Branagha, Opet mrtav, gdje lik reinkarnaciju govori kao karmički kreditni plan: “Kupite sada, platite zauvijek.”
Činjenica da koncept funkcionira u toliko različitih konteksta znači da se primjenjuje čak iu situacijama koje nemaju nikakve religijske konotacije. Zaposlenik bi, na primjer, mogao marljivo raditi na svom poslu jer vjeruje da će njegov šef nagraditi njegov trud pohvalom, povećanjem plaće ili drugom dobrom. Slično, genetičar može vidjeti da specifičan DNK uzorak daje predvidljive osobine kao što je boja očiju, što ga dovodi do toga da složi genske sekvence u različitom redoslijedu kako bi dobio željeni genetski rezultat.
Duhovni, društveni i emocionalni sukob
Čini se da neki ljudi siju razdor, nepoštenje ili druge nezavidne stvari, a nikada za to ne plaćaju. Drugi koji to vide mogu doživjeti duhovne, emocionalne i društvene krize, pitajući se kako to da loši ljudi profitiraju, a dobri ljudi pate. Ako se te krize ne riješe, mogle bi uzrokovati da osoba prestane ulagati toliko truda ili da se prestane baviti dobrim ponašanjem. Društva stoga pokušavaju dati odgovore o tome zašto loši ljudi mogu napredovati.
Odgovor koji pojedinci obično daju za rješavanje ovih kriza je da život jednostavno nije pošten. To je često povezano s konceptom da ništa nije savršeno. Drugi odgovor koji je više religijski utemeljen je da Bog (ili neka druga viša sila) čeka da kazni loše ljude u svoje vrijeme, te da Bog može koristiti čak i negativne stvari za svoju slavu. Oni koji se usredotočuju na ovaj odgovor često citiraju biblijske stihove kao što je Rimljanima 8:28, koji kaže: “A znamo da sve surađuje na dobro onima koji ljube Boga, onima koji su pozvani prema njegovoj namjeri.”
Leptir Effect
Neki ljudi guraju ideju “ono što posijete” još jedan korak dalje, naglašavajući “efekt leptira”. Ovaj izraz se odnosi na činjenicu da jednostavan čin leptira koji pomiče krila može imati ogroman učinak na svijet služeći kao katalizator za druge promjene ili događaje. Pod ovim objektivom, ljudi bi trebali biti posebno oprezni što govore i čine, jer nije uvijek jasno koliko su velike posljedice njihovog govora ili ponašanja.