Carl Jung bio je švicarski psihijatar i filozof rođen 1875. Počeo je kao student medicine na prijelazu stoljeća, da bi se na kraju okrenuo psihijatriji. Jung je imao kratko prijateljstvo sa Sigmundom Freudom; međutim, kako su se njihove teorije razišle, prijateljstvo je prekinuto. Umro je 1961. godine.
Smatran utemeljiteljem analitičke psihologije, Carl Jung je koristio elemente ljudskog identiteta i društva – snove, umjetnost, religiju i mitologiju – za tumačenje ljudske prirode. Mnoge njegove psihološke teorije sadrže reference na religiju i mitove, a on je često središnji u bilo kojoj studiji mitologije.
Poput Freuda, Jung je imao teoriju nesvjesnog uma – golemog dijela uma koji svjesni um praktički nije mogao otkriti. Međutim, nije se slagao s Freudovim fokusom na potisnuta sjećanja u nesvjesnom. Freud je vjerovao da je nesvjesno štetno za mentalno zdravlje, izazivajući histeriju i druga psihička stanja. Jung je, s druge strane, vidio nesvjesno kao kreativni potencijal.
Švicarski psihijatar također je preuzeo pojam nesvjesnog i gurnuo ga naprijed, razvijajući pojam kolektivnog nesvjesnog. Vjerovao je da postoji zbirka ideja koje su dio uma koji dijeli cijelo čovječanstvo. Njegovo opravdanje za ovu teoriju temeljilo se na golemim sličnostima između različitih religija: mitovima o potopu, ženskim likovima poput djevice i krune i drugim različitim sličnostima. On je te značajke mitologije nazvao “arhetipovima”, potvrđujući da su se ponavljale u ovom ili onom obliku u svim svjetskim religijama jer su u osnovi bile unaprijed programirane u kolektivno nesvjesno, dio uma koji je dijelilo svako ljudsko biće bez iznimke.
Carl Jung je proširio Freudove ideje i na druga područja. Dok je Freud imao prilično krut pogled na rodni identitet i kako se on razvijao, Jung je vjerovao da svi muškarci imaju nesvjesnu žensku stranu svog uma, i obrnuto. On je žensku komponentu u muškom umu nazvao animom, a muški dio ženskog uma animusom. Na taj je način bio jedan od prvih teoretičara tog doba koji se dotaknuo pojmova androginije.
Posljednji glavni koncept u Jungovim teorijama je koncept sjene. Na sjenu nije gledao kao na negativan utjecaj na osobu, već kao na dio nesvjesnog koji je sušta suprotnost normalnoj osobnosti osobe. Najbolja analogija bila bi iznenađujući incident obično nježne, krotke osobe koja viče na nekoga ili postaje nasilna.
Nažalost, Jungove teorije ne proučavaju se često u psihologiji, jer se danas na njih gleda kao na više filozofske prirode, zahvaljujući njegovoj opsežnoj analizi mitologije. Bez obzira na to, čovjek i njegove teorije imale su veliki utjecaj na psihologiju.