Kada govorimo o Sokratu, moramo razlikovati povijesnu osobu od one figurativne, tj. Platonovog Sokrata. U svakom slučaju, Sokrat se možda može smatrati ocem zapadne filozofije. Njegov utjecaj može se pronaći u gotovo svim filozofskim djelima, a o njegovim stavovima se i danas raspravlja i raspravlja.
Povijesni čovjek živio je u drevnoj Ateni od 470. do 399. godine prije Krista. Za života je bio vrlo poznat filozof, ali je za život zarađivao kao klesar. Kao filozof, neobično je da Sokrat nikada nije zapisao nijedno svoje gledište. Iz tog razloga, ono što se zna o njemu i njegovoj filozofiji mora se pretpostaviti iz djela drugih antičkih filozofa kao što su Ksenofont, Aristotel i posebno Platon, koji su svi pisali o njemu nakon njegove smrti. Jedino poznato djelo o Sokratu tijekom njegova života bila je izmišljena predstava pod nazivom Oblaci.
Opće je prihvaćeno da je Sokrat živio častan i čestit život. Živio je pedantno prema zakonima svoje države i snažno je vjerovao u pravdu. Vjerovao je da je vrlina znanje i slavno je rekao da “neispitani život nije vrijedan življenja.” Unatoč svom plemenitom karakteru, Sokrat je pretrpio mnogo kritika koje su na kraju dovele do njegove osude i kasnije smrti.
Prestižni građani Atene izrazito nisu voljeli Sokrata. To je bilo zbog onoga što se danas naziva sokratovskom ironijom i sokratovskom metodom. Sokratova ironija znači da se netko pretvara da je neznalica kako bi tijekom rasprave razotkrio lažna uvjerenja drugoga. Sokratova metoda odnosi se na niz pitanja i odgovora koji imaju za cilj analizirati, testirati ili definirati određeni koncept.
Filozof je bio poznat po tvrdnji da je jedino znao da ništa ne zna, pa otuda i Sokratova ironija. Zadao je ispitati sve samozvane mudrace Atene kako bi od njih učio sokratovskom metodom. Svojim ispitivanjem Sokrat je namjeravao razjasniti nedostatak logike u njihovim uvjerenjima. To se pokazalo krajnje neugodnim i iscrpljujućim za njegove aristokratske suvremenike. Međutim, atenskoj mladosti deflacija je bila izuzetno zabavna i fascinantna, te je tako stekao brojne sljedbenike.
Javni prezir prema Sokratu u konačnici je rezultirao njegovim uvjerenjem po nejasnim optužbama da je kriv za kvarenje mladih i obožavanje lažnih bogova. Smatra se da je Platonova isprika pedantan, riječ po riječ zapis o čovjekovom suđenju i smrti, koji objašnjava ove optužbe kao i njegovu obranu. Sokrat je pasivno prihvatio svoju osudu i smrtnu kaznu zbog svoje predanosti zakonu. Umro je u 71. godini od trovanja kukutom, unatoč prilici da uz pomoć svojih prijatelja pobjegne u progonstvo.
Sokrat je bio učitelj i mentor velikog filozofa Platona. Kada govorimo o figurativnom čovjeku, mislimo na Platonove spise Sokrata, u kojima je on lik koji izražava Platonove stavove. U mnogim Platonovim knjigama, kao što su Republika, Kriton i Fedro, on je sugovornik ili govornik. Iako ne možemo biti sigurni koja su Platonova stajališta zapravo pripadala drugom čovjeku, smatra se da je dobar dio njegovog karaktera i stila sačuvan.
Figurativni Sokrat pojavljuje se i kao glavni lik u antičkoj satiričkoj drami. Oblaci, koje je napisao grčki pjesnik Aristofan, napisan je i izveden tijekom njegova života. Predstava je ismijala čovjeka, kao i drugi filozofi koji su se uklopili u njegov lik. Prema Platonu, Sokrata je Aristofanovo prikazivanje iznimno naljutilo. Unatoč satiričnosti Oblaka, znanstvenici vjeruju da su neki od Sokratovih lika u drami bili vjerni njegovoj povijesnoj prirodi.