Sveti Franjo je rimokatolički svetac koji je možda najpoznatiji po svojoj ljubavi prema životinjama. Osim što je zaštitnik životinja, sveti Franjo je i svetac Italije i okoliša. Njegov je blagdan XNUMX. listopada i često se slavi u talijanskim crkvama. Izvan Italije mnoge katoličke crkve drže blagoslov kućnih ljubimaca na njegov blagdan, u kojem vlasnici kućnih ljubimaca mogu dovesti svoje životinje u crkvu na blagoslov od svećenika.
Kao i drugi rimokatolički sveci, sveti Franjo je bio pravi muškarac. Rođen je oko 1182. godine u Asizu u Italiji u obitelji bogatog trgovca i njegove žene. Po svemu sudeći, Franjo Asiški je u svojim mlađim godinama bio pomalo slobodnjak, uživao je u neozbiljnosti, šarenoj odjeći, glazbi i društvu svojih prijatelja. Godine 1201. Franjo Asiški je bio zatvoren tijekom vojne ekspedicije, a čini se da dokazi upućuju na to da je njegovo obraćenje počelo otprilike u tom razdoblju.
Godine 1205. Franjo se navodno molio u crkvi kada je imao Kristovu viziju u kojoj je rekao da Franjo treba “obnoviti moju kuću”. Franjo Asiški protumačio je viziju doslovno, prodavši svu svoju imovinu kako bi obnovio ruševnu crkvu u kojoj se molio, i na kraju postao prosjak, netko tko se oslanja na milosrđe drugih za preživljavanje. Franjo je počeo lutati cestama Italije podučavajući kršćanstvo i siromaštvo, te je počeo skupljati grupu sljedbenika koja se na kraju pretvorila u Franjevački red.
Sv. Franju mnogi kršćani smatraju uzorom, budući da se zavjetovao na siromaštvo i obećao živjeti kao Krist, birajući siromaštvo i Bibliju umjesto života utjehe i razvrata. Pričalo se da je njegova ljubav prema životinjama bila toliko jaka da im je čak držao propovijedi, održavajući molitvene sastanke na kojima su dolazile ptice, jeleni i druga stvorenja. Mnogi kipovi i slike sv. Franje prikazuju ga sa životinjama, posebice pticama, a za njega se govorilo da voli svijet prirode, možda zato što je toliko vremena provodio na otvorenom.
Franjo Asiški je iza sebe ostavio nekoliko zbirki spisa, koji su korišteni za građenje priče o njegovom životu. O njemu su pisali i njegovi suvremenici, kao i kasniji povjesničari, koji su nedvojbeno malo izvezli istinu nastojeći osigurati da se sveti Franjo smatra kandidatom za sveca. Prema nekim od tih kasnijih izvještaja, posljednje riječi svetog Franje na samrtnoj postelji 1226. ticale su se njegovog magarca, kojemu se želio zahvaliti za godine vjerne službe.