Corrie ten Boom bio je jedan od mnogih hrabrih i nesebičnih Nizozemaca koji su davali utočište proganjanim ljudima u Nizozemskoj tijekom Drugog svjetskog rata. Osim što je riskirala svoj život kako bi zaštitila ljude u nevolji, Ten Boom je nakon rata osnovala rehabilitacijski centar, a ona je mnogo putovala kao učiteljica i službenica, donoseći svoje pobožne kršćanske vrijednosti ljudima diljem svijeta. Objavila je i autobiografiju The Hiding Place 1971.; knjiga je potom pretvorena u film o njezinim iskustvima.
Cornelia Johanna Arnolda ten Boom rođena je 1892. u Amsterdamu. Ubrzo nakon njezina rođenja, njezina urarska obitelj preselila se u Haarlem, gdje su otvorili trgovinu i dom u zgradi koja je postala poznata kao Beje. Živjela je u Bejeu sa svojim ocem Casparom i bratom i sestrom Williamom i Elizabeth. Također je učila sa svojim ocem, postavši prva žena urar u Nizozemskoj 1920-ih.
Deset Boomova bili su iznimno pobožna kršćanska obitelj posvećena služenju i pomaganju drugima. Njihov je dom uvijek bio dobrodošao gostima i potrebitima, a trudili su se pomoći svojoj zajednici kad god i koliko god su mogli. Nakon nacističke invazije na Nizozemsku, deset Boomova postali su aktivni u nizozemskom otporu, skrivajući Židove i članove nizozemskog pokreta otpora u skrivenoj sobi. U konačnici, Corrie ten Boom postala je glavna figura nizozemskog pokreta otpora, a procjenjuje se da je obiteljska sigurna kuća udomila najmanje 800 Židova tijekom Drugog svjetskog rata.
Godine 1944. deset Boomova je izdano i poslano u nacističke logore. Corrie ten Boom je preživjela, ali članovi njezine obitelji nisu, a nakon rata se vratila u Beje i pretvorila ga u rehabilitacijski centar. Također je počela svjedočiti o svojoj kršćanskoj vjeri, te putovati po svijetu kako bi nastavila svoju obiteljsku tradiciju pomaganja drugima. Corrie ten Boom su, između ostalih, priznale država Izrael i nizozemska kraljica za svoj doprinos tijekom Drugog svjetskog rata.
Corrie ten Boom bio je samo jedan od mnogih hrabrih i hrabrih ljudi diljem Europe koji su se pokušali suprotstaviti plimi nacizma. Poznata je i voljena u Nizozemskoj, a nažalost nije nadaleko poznata izvan Europe, posebno u Sjedinjenim Državama, unatoč činjenici da je posljednje godine proživjela u Sjedinjenim Državama, umrla u Orangeu u Kaliforniji 1983. godine. Upoznati s njezinom pričom naširoko je smatraju jednim od neopjevanih heroja holokausta, a zahvaljujući radu povjesničara, danas je moguće posjetiti Beje, jer se kuća održava kao muzej.