Daniel Levin je bivši pomoćnik glavnog državnog odvjetnika Sjedinjenih Država koji je privukao pozornost 2004. kada je progovorio o pitanju mučenja, posebno o praksi poznatoj kao waterboarding. Levinov otvoreni komentar o tom pitanju u konačnici je doveo do njegova svrgavanja, što je dovelo do široko rasprostranjenog javnog komentara o američkom stavu prema mučenju. Mnogi aktivisti smatraju da je Levin nepravedno smijenjen u pokušaju da potisne svoje političke stavove.
Levin je počeo raditi kao pomoćnik glavnog državnog odvjetnika 2004. godine, a ubrzo nakon što je preuzeo dužnost zainteresirao se za stav službene uprave o mučenju. Tijekom svog mandata istraživao je razne metode mučenja i ispitivanja, a čak se i sam podvrgavao waterboardu kako bi razumio kakav je osjećaj u praksi. U ovoj taktici ispitivanja, također poznatoj kao “simulirano utapanje”, zatvorenik je položen ravno na dasku dok mu se voda izlijeva preko glave, simulirajući iskustvo utapanja. Razgovarajući o praksi nakon svog iskustva, Daniel Levin je rekao da je, iako je znao da se neće smjeti utopiti, bio u ekstremnoj emocionalnoj nevolji.
U prosincu 2004. Daniel Levin izdao je dopis koji je izravno proturječio dopisu iz 2002. koji je napisao Jay Bybee, u kojem je korištenje mučenja u određenim okolnostima opravdano. Levin je smatrao da bi se taktike poput waterboardinga smatrale prihvatljivim samo u iznimno ograničenim i pomno nadziranim situacijama, te je sugerirao da je nedostatak jasnih smjernica o waterboardingu ozbiljan problem. Tadašnji državni odvjetnik Alberto Gonzales naredio je Levinu da prilagodi sadržaj dopisa i na kraju otpustio Levina prije nego što je imao priliku napisati i objaviti drugi, snažniji dopis.
Da je Danielu Levinu data prilika da napiše drugi dopis, dopis bi vjerojatno sadržavao preporuku za potpunu zabranu plovidbe vode, budući da je Levin tu praksu definirao kao mučenje. To bi izravno proturječilo izjavama Predsjedničke administracije koje su naznačile da Sjedinjene Države nisu prakticirale mučenje kao taktiku ispitivanja, a to bi očito bio izvor poniženja za nekoliko vladinih čelnika.
Iako Daniel Levin nije jedna od poznatijih figura u američkoj politici, ponekad mu se pripisuje privlačenje veće pozornosti javnosti na pitanje waterboardinga, a aktivisti ističu da je njegovo odlučno protivljenje toj praksi bio znak integriteta. Levin je možda izgubio posao zbog tog problema, ali raspršivanje prašine otkrilo je ozbiljne probleme u predsjedničkoj administraciji, što je navelo neke građane da se zapitaju koliko je raširena praksa kao što je waterboarding u američkim logorima i zatvorima.