Eshil je bio grčki dramatičar, prvi od tri velika tragičara antičke Grčke. Njegovo se djelo i danas naširoko čita, izvodi i raspravlja u narodima diljem svijeta, unatoč činjenici da je staro tisućama godina. Mnogi ljudi pripisuju Eshilu što je pokrenuo niz reformi grčkog kazališta, postavljajući pozornicu za Euripida i Sofokla, druge tragičare antičke Grčke koji su stoljećima uzvisili nad žanrom dramskog pisanja.
Eshil je rođen 525. godine prije Krista, u ruralnom dijelu atičke Grčke, području Grčke kojim je vladao atenski grad-država. Prema grčkoj legendi, prvotno je radio u vinogradu, kasnije se brinuo o životinjama svoje obitelji, a bogovi su ga posjetili s vizijom u dobi od 26 godina, rekavši mu da bi trebao uzeti tor umjesto pastirskog štapa. Njegova prva predstava osvojila je priznanja, a pisanju drama okrenuo se kao karijera.
Procjenjuje se da je Eshil napisao čak 90 drama, ali nažalost danas ih je preživjelo manje od 10, uključujući Sedam protiv Tebe, Perzijance, Molitelji, Eumenide, Choefori i Orestiju, što je zapravo trilogija srodnih drama. Još jednu dramu, Prometej vezani, njegovi su suvremenici pripisali Eshilu, no moderni povjesničari sumnjaju da to zapravo nije njegovo djelo.
Osim što je bio dramaturg, Eshil je bio i vojnik, borio se u grčkom ratu protiv Perzijanaca, a to je iskustvo jako utjecalo na sadržaj njegovih drama. Jedno od njegovih najznačajnijih postignuća kao dramatičara bilo je premještanje fokusa grčkih tragedija s zbora na glumce i fokusiranje na ljudsku tragediju koliko i na velike mitove i legende o grčkim bogovima. Njegov doprinos starogrčkoj kulturi prepoznat je tijekom njegova života brojnim nagradama i priznanjima.
Nažalost, pred kraj svog života, Eshil je počeo padati u nemilost i na kraju se preselio na Siciliju, gdje je umro u izgnanstvu 456. godine. Međutim, u roku od 50 godina, Grci su ponovno otkrivali njegovo djelo i izvodili ga, što je obilježilo dramatičan odmak od dosadašnjeg trenda odbijanja izvođenja djela nakon što je dramaturg umro. Eshil je također na pozornicu uveo složene rekvizite i kostime kako bi svoje predstave učinio životnijima, što je naslijeđe koje se danas može vidjeti u modernim kazališnim predstavama diljem svijeta.