George Sand je bila francuska spisateljica čije je pravo ime bilo Amandine-Lucile-Aurore Dupin. Rođena 5. srpnja 1804., Sand je bila feministica koja je bila ispred svog vremena.
Sand je svoj prvi roman napisala 1831. u suradnji s Julesom Sandeauom. Za svoje pisanje nije stekla priznanje kritike sve do sljedeće godine, kada je napisala Indianu. Odatle je Sand napisao još nekoliko romana. Napisala je Leliu 1833., Mauprat 1837., Le Compagnon du Tour de France 1840., Consuelo 1843. i Le Meunier d’Angibault 1845. Njezini seoski romani uključuju La Mare au Diable 1846., Francois1848 le Champi, La Petite Fadette 1849. i Les Beaux Messieurs Bois-Dore 1857. godine.
Sand je također napisao nekoliko kazališnih komada, uključujući autobiografsku Histoire de ma Vie 1855. i Elle et Lui 1859. Još jedno djelo, Journal Intime, objavljeno je 1926., što je bilo mnogo nakon njezine smrti 8. lipnja 1876. Sand je često izvodila vlastitu kazališne radove u svom malom privatnom kazalištu na imanju Nohant.
Unatoč svojim vrhunskim spisateljskim sposobnostima i popularnosti njezinih romana, Sand je možda bila poznatija po svom načinu života. Otac joj je bio potomak Luja XVI, a majka pučanka. Sand je odgajana na imanju i udala se za baruna, no nije slijedila pravila koja se očekuju od žene njezina društvenog stasa. Prije svega, uživala je nositi mušku odjeću i predstavljati se kao muškarac dok je šetala ulicama Pariza.
Sand se uživala predstavljati kao muškarac jer joj je to omogućilo pristup područjima koja nisu bila društveno prihvatljiva za ženu, a posebno ona koja joj pripada. Zapravo, njezini su postupci bili ozbiljno omalovažavani, a Sand je izgubio mnoge privilegije koje su inače davale barunici. Sand je tijekom braka s Barunom dobila dvoje djece, kojeg je napustila 1835. nakon što je navodno imala dvogodišnju aferu. Usprkos njezinom muževnom načinu života, Sand su mnogi koji su je poznavali opisali kao dobru i “ženstvenu” ženu.