Iako su mnogi ljudi skloni misliti o Hadu kao o mjestu kazne, grčka mitologija ima potpuno drugačiju primjenu za taj pojam. Tradicionalno, smatra se da je on grčki bog koji je na kraju dobio pravo da bude imenovan bog podzemlja i glavni čuvar prebivališta mrtvih.
Prema legendama Grka, drevna bića poznata kao Titani izvorno su imala kontrolu nad svim poznatim stvorenjima. Tri brata – Zeus, Posejdon i Had – osporili su svoju suverenu vlast i odlučili da oni budu zakoniti vladari podzemlja, neba i mora. Braća su se upustila u rat s Titanima i na kraju ih porazila. U ovom trenutku, pobjednici su odlučili preuzeti određena područja koja će svaki brat nadgledati. Had je izabrao zadatak nadgledanja podzemnog svijeta i vladanja nad duhovima onih koji su umrli i prešli u sljedeći život.
Had se ponekad prikazivao kao zastrašujuća figura, dizajnirana da unese strah u ljudska srca. Unutar ove verzije, bog je onaj koji je spreman kazniti zle za najlakši prijestup i uživa u provođenju pravde koja nije ublažena milosrđem. Često se ovaj koncept koristio kako bi ljude koji su bili uključeni u aktivnosti za koje se smatralo da su na rubu prihvatljivih tradicija i morala natjerati da napuste te prakse i da se uključe u obrede koji su trebali pridobiti naklonost svih bogova.
U drugim slučajevima, Had je prikazan kao milosrdni i pravedni vladar podzemlja, koji brine o potrebama kako onih koji žive u stanju sreće i raja, tako i onih koji su prokleti. Ovaj koncept se ponekad pripisuje čitanju između redaka u pričama grčke mitologije, posebno u slučajevima kada se čini da bog nudi ljudima priliku da se odmaknu i preokrenu pogrešnu radnju.
Općenito strahujući, ali često smatran među najmoćnijim od svih bogova, Had su obožavali mnogi ljudi, često s namjerom da umire boga i osiguraju ugodnije mjesto u svijetu koji dolazi. U tu svrhu obitelji su često postavljale oltar u domu kako bi mu odali počast, kao i okupljale se u hramovima kako bi prinijele prikladne ponude bogu.