Hieronymus Bosch bio je nizozemski slikar iz 15. i 16. stoljeća poznat po svojim prikazima pakla i ljudskog grijeha. Njegove slike su bizarne, zamršeno detaljne i široko se smatraju prethodnikom nadrealizma. Simbolika u njegovom radu stoljećima je plijenila i zbunjivala gledatelje.
O Boschovom životu ne zna se puno, jer nije vodio dnevnik. Autoportret naslikan pred kraj njegova života sugerira da je umro u 60-ima, pa se procjenjuje da je rođen 1450. Slikar je svoje prezime preuzeo po rodnom gradu, ‘s-Hertogenboschu. Rođen je kao Jheronimus van Aken.
Hieronymus Bosch potječe iz obitelji umjetnika. Njegov djed, Jan van Aken, bio je slikar, kao i četiri od njegovih pet sinova. Anthonius van Aken, Hijeronimov otac, bio je umjetnički savjetnik Gospinog bratstva, prestižne vjerske skupine sa središtem u ‘s-Hertogenboschu.
Hieronymus Bosch je cijeli svoj život proveo u blizini ‘s-Hertogenboscha. Oko 50. godine oženio se Aleyt Goyaerts van den Meerveen i preselio se na imanje koje je naslijedila u obližnjem Oirschotu. Godine 1488. Bosch postaje članom Gospinog bratstva. Umro je 9. kolovoza 1516. godine.
Bosch je za života bio uspješan slikar i često je dobivao narudžbe. Potpisao je samo sedam svojih postojećih slika, a mnogi drugi umjetnici slijedili su njegov stil. Boschu se definitivno pripisuje manje od 25 djela.
Velika većina Boschovih slika bila je religiozne ili alegorijske prirode, često usredotočujući se na ljudsku slabost i prokletstvo. Prema modi svog vremena, Bosch je naslikao brojne triptihe, slike s tri ploče koje su se često koristile kao oltarne slike. Njegovo najpoznatije djelo, Vrt zemaljskih užitaka, triptih je koji prikazuje stvaranje svijeta kada je zatvoren, te Rajski vrt, Vrt zemaljskih užitaka i Pakao kada je otvoren.
Vrt zemaljskih užitaka prepun je Boschovih nadrealnih slika. Likovni kritičari nikada nisu došli do konsenzusa oko interpretacije središnjeg panela, koji prikazuje gole figure kako skapaju u fantastičnom okruženju. Pitanje je nagađanja je li središnja ploča zamišljena kao upozorenje na neozbiljnost ili kao utopija koju je čovječanstvo izgubilo ili će dobiti u budućnosti.