Indira Priyadarshini Gandhi bila je premijerka Indije i bila je prva žena koja je obnašala tu poziciju u Indiji. Gandhi se ističe i po poslu koji je obavljala dok je bila na funkciji, i kao lik ženske snage i djelovanja na političkom polju. Indira Gandhi je četiri puta izabrana na mjesto premijera Republike Indije. Odslužila je tri uzastopna mandata od 1966. do 1977. Kasnije je izabrana za četvrti mandat 1980. godine, koji je služila do svog atentata 31. listopada 1984. godine.
Indira Priyadarshini Gandhi rođena je 19. studenog 1917. Kći istaknutog indijskog političkog lika Jawaharlala Nehrua, Gandhi se činilo predodređenim za život na političkom polju. Tijekom djetinjstva Indiru Gandhi i njezinu obitelj posjećivao je iznimno utjecajni Mahatma Gandhi, pod čijim je vodstvom njezin otac, Jawaharlal Nehru, sudjelovao u Pokretu za nezavisnost Indije. Kasnije će se i ona pridružiti pokretu.
Tijekom školovanja na Sveučilištu Oxford, Engleska, Indira Gandhi sudjelovala je u političkom aktivizmu, uključujući pokret za neovisnost pod nazivom Indijska liga. Godine 1941. udala se za aktivista Ferozea Gandhija, s kojim je kasnije dobila dvoje djece. Godine 1947. pomagala je u organiziranju izbjegličkih kampova za pakistanske izbjeglice tijekom podjele Indije. Ovo je, možda, bio njezin prvi značajniji čin javne službe.
Indija je kasnije stekla autonomiju od službene britanske vladavine, usvojivši Ustav 26. siječnja 1950., koji je zemlju proglasio Republikom. Otac Indire Gandhi, Nehru, postao je prvi premijer novoformirane Republike Indije. Tijekom njegovog mandata djelovala je kao pomoćnica svom ocu, zasigurno naučivši mnogo toga što će na kraju iskoristiti tijekom svog mandata kao premijera.
Gandhi je 1960. izabrana za predsjednicu Indijskog nacionalnog kongresa, a nakon smrti oca 1964. postala je članica Rajya Sabha, gornjeg doma parlamenta. Na tu poziciju imenovao ju je tadašnji predsjednik Kamaraj, koji će joj kasnije biti izvor potpore u kampanji za premijerku.
Godine 1966. Indira Gandhi postala je treći premijer Indije, nakon što je ubedljivo pobijedila na izborima. Ubrzo nakon njenog izbora, Indijski nacionalni kongres se podijelio, a Gandhi je stekao popularnost među socijalističkim strankama. Nacionalizirala je banke i dobila pohvale oko pobjede u Indo-pakistanskom ratu 1971. godine. U to vrijeme Indija je postala najnovija svjetska nuklearna sila. Još jedno veliko postignuće u Indiji, Zelena revolucija, također se dogodilo u to vrijeme. Zelena revolucija 1960-ih, službeno poznata kao Program intenzivnog poljoprivrednog područja (IADP), pretvorila je Indiju iz zemlje kojoj je potrebna pomoć u hrani izvana u velikog izvoznika hrane.
Godine 1971. Indira Gandhi je vodila kampanju za drugi mandat premijerke i nastavila je da borbu protiv gladnog siromaštva čini jednim od svojih glavnih prioriteta. Njezin vapaj za Garibi Hatao, što znači “Ukinuti siromaštvo”, bio je glavni faktor u njezinom konačnom izboru, iako je učinkovitost Garibi Hatao programa od tada dovedena u pitanje.
Gandhijeva unutarnja politika bila je napadnuta, jer su je neki smatrali graničnom autoritarnom. Inflacija i slabo gospodarstvo doveli su do širokih demonstracija u kritici Gandhijeve vlade. U lipnju 1975. Gandhi je optužen za korištenje nezakonitih postupaka tijekom svoje prethodne izborne kampanje, a Visoki sud u Allahabadu proglasio ju je krivom.
Usred poziva na njezinu ostavku, Gandhi je proglasio izvanredno stanje u Indiji, što je rezultiralo zatvaranjem njezinih političkih neprijatelja, negacijom ustavnih prava i cenzurom tiska. Indira Gandhi pozvala je na nove izbore 1977., ali su je porazile suprotstavljene političke stranke. Sada na vlasti, neprijatelji Gandhijeve vlade naredili su uhićenje i Gandhi i njezina sina Sanjaya, koji je također bio kritiziran zbog svoje podrške i provođenja nepopularnih društvenih i političkih aktivnosti.
Uhićenje je rezultiralo izbacivanjem Gandhija iz parlamenta, ali je na kraju steklo njezine simpatije tijekom produljenog suđenja. Indira Gandhi pozvala je svoje davno uspostavljene društvene vještine i počela raditi na preokretanju javnog mnijenja u svoju korist. Počela je držati govore, u kojima se ispričavala za svoje prijašnje pogreške. Ne samo da je vratila vlastitu popularnost, već i prijašnju moć Kongresa, te je postala premijerka u četvrtom mandatu 1980. Vladala je do 1984., kada su je ubila dva njezina tjelohranitelja, za koje se smatralo da su bili pobunjenici Sikha.