José de San Martín jedna je od najvažnijih povijesnih osoba u Južnoj Americi. Poznat je kao osloboditelj Argentine, Čilea i Perúa, pa se često naziva El Libertador ili Oslobodilac. Ovaj čovjek i snage koje je on kontrolirao bili su instrumentalni u tjeranju španjolskih imperijalista iz ovih zemalja tijekom 19. stoljeća i osiguravanju kasnije neovisnosti Južne Amerike.
José de San Martín rođen je u Yapeyu, Argentina, u pokrajini Corrientes, 25. veljače 1778. U dobi od 8 godina poslan je u Španjolsku na školovanje, gdje će upoznati i sprijateljiti se s Čileancem Bernardom O’Higginsom. O’Higgins će kasnije postati kolega Libertador u revoluciji Južne Amerike protiv španjolske vladavine. San Martín se pridružio španjolskoj vojsci 1791. Nakon kratke službe u španjolskom otporu protiv Napoleona i francuske invazije, vratio se u Buenos Aires, Argentina, 1812. godine.
Njegov vojni status priznala je nezavisna vlada Buenos Airesa, poznata kao Primer Triunvirato, te je dobio titulu glavnog pukovnika. Ironično, pod optužbom Primera Triunvirato, on će se oslanjati na svoju vojnu obuku u Španjolskoj kako bi organizirao konjički puk s ciljem oslobađanja Južne Amerike od španjolske vlasti. Ova konjica će biti poznata kao Grenaderos a Caballo, ili konjanici Grenadiers.
Dana 3. veljače 1813. konjički grenadiri su se borili i pobijedili u svojoj prvoj bitci protiv Španjolaca u San Lorenzu. San Martín i njegove pobjedničke trupe otputovale su na sjever, namjeravajući prijeći visoke Ande u Limu, Perú, koja je bila uporište španjolskih snaga. Međutim, shvatio je da neće moći sigurno doći do Perúa putem peruanskih visokih Anda. Odlučio je krenuti na jug u Mendozu u Argentini, gdje će prijeći Ande u Čile. Na taj je način mogao usput osloboditi Čile i doći do Perúa morem.
U Mendozi su on i njegove trupe prikupili zalihe namirnica kroz doprinose obližnjih građana. Sa svojom novoprozvanom vojskom Anda, započeo je prijelaz Anda u Čile 5. siječnja 1817. Dana 12. veljače 1817., samo nekoliko dana nakon prelaska Anda, vojska Anda borila se i pobijedila u bitci kod Chacabuca. U to vrijeme će dobiti titulu, vitez od Anda.
Nakon bitke kod Chacabuca, San Martín je trijumfalno ušao u Santiago u Čileu, gdje ga je gradsko vijeće imenovalo guvernerom Čilea. Odbio je tu čast, a njegov dugogodišnji prijatelj iz Čilea Bernardo O’Higgins preuzeo je političku vlast umjesto njega. Uslijedile su kasnije bitke između španjolskih i sada ujedinjenih čileansko-argentinskih snaga. Dana 5. travnja 1818., u bitci kod Maipúa, Španjolci su poraženi i Čile više nije bio pod španjolskom vlašću.
Uz zaplijenjene španjolske brodove i druge kupljene od Sjedinjenih Država i Engleske, stvorena je čileanska mornarica koja je prestigla preostale španjolske brodove koji su blokirali Valparaíso. Čile je ubrzo zavladao Pacifikom, uništivši posljednji španjolski ekspedicijski brod potkraj 1818. Nakon što je Čile preuzeo kontrolu nad Pacifikom, počele su pripreme za putovanje u Perú. San Martín je 20. kolovoza 1820. isplovio za Perú iz Valparaísa u Čileu.
Ubrzo nakon što je stigao do Perúa, opsjedao je Limu i oslobodio je od španjolske kontrole. Naknadne pobjede dogodile su se na sjeveru Perúa, a u Trujillu je podignuta crveno-bijela zastava Perúa. Španjolski potkralj u Limi je zbačen i nova peruanska vlada počela se uspostavljati. Iz Lime je San Martín pisao svom prijatelju Bernardu O’Higginsu, rekavši da je oslobođenjem Perúa predvidio kraj svog javnog života. Dana 28. srpnja 1821. obratio se Peruancima s glavnog trga u Limi, proglasivši Perú slobodnim i neovisnim, te stekao titulu Protector del Perú.
Godine 1822. susreo se sa Simónom Bolivarom na privatnoj raspravi o budućnosti sada slobodne Južne Amerike. Nakon ovog sastanka, njegova vojna karijera je usporila i došla do kraja, baš kao što je i predvidio. Vratio se u Argentinu, ali se nakon smrti supruge s malom kćeri preselio u Europu. Tamo je proveo ostatak života, vratio se samo jednom u Južnu Ameriku prije smrti. José de San Martín umro je u Francuskoj, 17. kolovoza 1850., u dobi od 72 godine.