Konstantinos Kavafis (također transliteriran kao Constantinos ili Constantine Cavafy) bio je najistaknutiji grčki pjesnik dvadesetog stoljeća. Njegovo je djelo naveliko prevođeno, iako je većina njegove poezije službeno objavljena tek nakon njegove smrti 1933. Konstantinos Kavafis je istraživao mnoge neugodne teme u svom radu, koji se smatrao iznimno radikalnim za svoje doba. Poezija Konstantinosa Kavafisa, čak i u prijevodu, proganja, lirska i uvjerljiva.
Konstantinos Kavafis rođen je u Aleksandriji u Egiptu od roditelja Grka 1863. Iako je Kavafis bio Grk po nacionalnosti, vrlo je mali dio svog života proveo u Grčkoj, živeći prvenstveno u Egiptu, iako je vrijeme provodio i u Turskoj i Engleskoj. Njegov se otac bavio uvozom i izvozom te je živio i radio u Engleskoj dovoljno dugo da dobije dvojno državljanstvo. Obitelj je živjela u Aleksandriji do 1870. godine, kada je otac Konstantinosa Kavfisa umro, a majka je odvela obitelj u Liverpool.
Nakon što je doživjela financijske poteškoće u Engleskoj, obitelj se vratila u Egipat, gdje su živjeli samo pet godina prije nego što su bili prisiljeni ponovno se preseliti, ovaj put u Carigrad, koji se danas zove Istanbul, gdje je Konstantinos Kavafis proživio svoje djetinjstvo. Godine 1885. Kavafis se vratio u Aleksandriju i tamo ostao do kraja života, vjerojatno iscrpljen čestim selidbama koje je činio kao dijete.
U Aleksandriji je Konstantinos Kavafis radio prvo kao novinar, a kasnije u Ministarstvu javnih radova. Proveo je svoj život kao državni službenik, objavljujući svoju poeziju sa strane u obliku listova i knjiga koje su se dijelile među njegovim prijateljima i književnom zajednicom. Njegovo je djelo za života dobilo malo pažnje, jer se jako razlikovalo od konvencionalne grčke poezije i imalo je pristup vrlo ograničenoj publici. Tek 1920-ih, s porastom promjena u grčkoj književnoj zajednici, Konstantinos Kavafis je počeo dobivati bilo kakvu vrstu priznanja za svoje djelo.
Kavafis je promijenio lice grčke poezije do te mjere da se smatra glavnim predstavnikom promjene koja se dogodila u grčkoj književnosti sredinom 20. stoljeća, a njegovo se djelo naširoko uči u grčkim školama. Njegova je poezija vrlo profinjena i koristi netipične sheme rimovanja koje se često ne prenose u prijevodu. Velik dio njegove poezije je povijesni i uključuje pitanja o religiji, moralu, homoseksualnosti i psihologiji. Te su teme bile iznimno odvažne za doba u kojem je pisao.
Kavafis je pri pisanju svog djela crpio iz osobnog iskustva, povijesti i grčke mitologije, a veći dio svog života proveo je povučeno, izoliran od grčke zajednice. Njegovo vrlo promišljeno umijeće koriste se kao uzor mnogim modernim pjesnicima, koji nastoje stvoriti utjecaj koji je Kavafis postigao svojim često vrlo kratkim i jednostavnim pjesmama.
Konstantinos Kavafis napisao je niz vrsta pjesama, podijelivši ih u tri žanra. Bilo je povijesnih pjesama, kao što su “Itaka” i “Bog napušta Antonija”, usredotočujući se na dekadenciju i pad, osobito u povijesnoj Aleksandriji. Napisao je i senzualne pjesme, poput “Čekajući barbare”, koje se bave seksualnošću, nostalgijom, emocijama i sjećanjem. Osim toga, tu su i filozofske pjesme, razmišljanje o ljudskoj prirodi, trnovitim pitanjima, zatvaranju i dostojanstvu. Primjeri Kavafisovih filozofskih pjesama uključuju “Zidove” i “Termopile”.
Konstantinos Kavafis dao je ogroman doprinos grčkoj književnosti 20. stoljeća, a velika je tragedija što ga za života nikada zbog toga nisu proslavili. Njegov rad promijenio je lice grčke poezije, doveo do nove eksperimentalne ere i doveo u pitanje društvena gledišta o mnogim važnim pitanjima.