Mnogima je poznata riječ Mamon, koja se s aramejskog prevodi kao “bogatstvo”. Neki prevode Mamona kao pohlepu ili pohlepu, ali najčešće se riječ Mamon koristi za personificiranje bogatstva ili pohlepe. Iako ga neki smatraju izgubljenim sirijskim bogom, ne postoje dokazi o sirijskom bogu ili demonu po imenu Mamon. Kasnije je Mammon korišten kao demon u Piers Plowmanu i u Izgubljenom raju Johna Miltona.
Ime Mamon se često spominje u vezi s Novim zavjetom. U Mateju 6:19-24 citira se Krist koji kaže: “Nitko ne može služiti dvojici gospodara; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti… Ne možete služiti Bogu i Mamonu.” Također u ovom odlomku Krist nalaže ljudima da “ne skupljate sebi blaga na zemlji… nego skupljajte sebi blago na nebu”.
U biti, ovaj odlomak se može promatrati kao odbijanje stjecanja bogatstva, ili Mamona, radije nego da se prvo služi Bogu. Odlomak se često koristi posebno kako bi se ukazalo na one koji tvrde da su kršćani, ali se čini da “dobivanje i trošenje” stavljaju kao svoj prvi prioritet u životu. Mnoge kršćanske denominacije preziru predstavljanje kršćanstva od strane nekih teleevangelista koji se čini da “služe dvojici gospodara”, usredotočujući se na donacije više nego na obraćenje ljudi na kršćanstvo i držeći Božje djelo iznad onoga što rezultira prosperitetom.
Za mnoge druge religije osim kršćanstva, problem pomirenja potrebe za služenjem Mamonu dok se još uvijek prakticira religija utemeljena na dobrim djelima predstavlja izazov. Ako su Mamon ili novac potrebni u globalnoj ekonomiji, kako bi netko trebao živjeti bez povremenog služenja Mamonu?
Odgovor koji daju mnogi je da, iako su pobožnost i milosrđe od prve važnosti, Bog ili čovjekovo poimanje Boga također želi da ljudi žive, a ponekad je za život potreban novac za hranu ili sklonište.
Neke religijske prakse, osim kršćanskih, definitivno favoriziraju duhovni život, a ne onaj u potrazi za Mamonom. Na primjer, mnogi redovi budističkih redovnica i redovnika zavjetuju se na siromaštvo i ovise o dobročinstvu drugih kako bi živjeli. Međutim, ovisno o tuđoj dobrotvornosti znači da netko mora zaraditi novac da bi imao dovoljno za dobrotvorne svrhe, dakle netko mora i dalje služiti Mamonu.
Isto vrijedi i za katoličke časne sestre koje se zavjetuju na siromaštvo. Moraju ovisiti o nekome, koji negdje služi Mamonu kako bi preživjeli. Mnogi, međutim, razlikuju između toga da budete sluga Mamona i rob pohlepe, umjesto da jednostavno djelujete unutar ekonomije temeljene na novcu.
Za mnoge je Mamon zao, dok se mora “dati Cezaru ono što je Cezarovo”, također iz Evanđelja po Mateju. U suštini, radi što moraš, plaćaj poreze, hrani svoju obitelj i tako dalje. Međutim, daj Bogu svoj puni udio vodeći duhovni život.
Uspostavljanje ravnoteže između stjecanja onoga što je potrebno i gomilanja novca je nesigurno i tiče se mnogih ljudi raznih vjera, a i onih koji ne prakticiraju nikakvu vjeru. U određenom smislu, služenje Mamonu znači da je netko pohlepan, ili onaj koji ima bogatstvo daleko iznad nečijih potreba. Ipak, zapadna kultura ostaje pomalo opsjednuta onima koji stječu veliko bogatstvo. Popis najbogatijih ljudi na svijetu časopisa Forbes privlači dosta pažnje, kao i emisije poput Lifestyles of the Rich and Famous.