Mihail Gorbačov, 1990. dobitnik Nobelove nagrade za mir i bivši vođa Sovjetskog Saveza, čovjek je kojemu zapadni svijet pripisuje pomoć u okončanju Hladnog rata. Najpoznatiji je po svom jedinstvenom rodnom žigu koji se nalazi na vrhu glave. Ruski političar krasio je naslovnicu časopisa Time nekoliko puta dok je bio na vlasti, uključujući i kao Čovjek godine 1988. Gorbačova mnogi smatraju jednim od najinovativnijih i najrevolucionarnijih svjetskih čelnika svih vremena.
Mihail Gorbačov rođen je 2. ožujka 1931. u siromašnoj obitelji koja je živjela u blizini Stavropolja. Unatoč ekonomskom položaju svoje obitelji, Mihail se pridružio Komunističkoj partiji i diplomirao pravo na Moskovskom sveučilištu 1953. Njegova politička karijera započela je ranih 1960-ih kada je postao šef odjela za poljoprivredu Stavropoljskog kraja. Tijekom sljedeća dva desetljeća privukao je pozornost najviših stranačkih političkih osoba koje su svi dijelili interes za političke reforme i okončanje korupcije i neučinkovitosti unutar vlade u zemlji.
U 54. godini života, Gorbačov je izabran za generalnog sekretara Komunističke partije. Iako su se mnoge njegove ideje u to vrijeme smatrale radikalnim, počeo je provoditi domaću politiku za koju se nadao da će pomoći gospodarstvu i poboljšati životni standard u Sovjetskom Savezu. Započevši rano na vlasti s reformom alkohola, potez za koji se Gorbačov nadao da će smanjiti rastuću stopu alkoholizma u Rusiji, mnoge njegove politike oslabile su već zastojeću ekonomiju.
Iako su mnogi u njegovoj zemlji vidjeli Gorbačova kao prijetnju domaćoj stabilnosti, vanjska politika donijela je različite izazove. Od početka svog šestogodišnjeg mandata bio je za prekid utrke u naoružanju sa Zapadom. Njegove političke inicijative poslužile su kao pozitivan katalizator slobode i demokracije, ali njegova ekonomska politika polako je uzrokovala kolaps zemlje. Kako je politička reforma napredovala, Komunistička partija Sovjetskog Saveza počela je gubiti kontrolu.
Gorbačov je postao prvi predsjednik Sovjetskog Saveza ikad, izabran od strane Kongresa narodnih poslanika 15. ožujka 1990. Novoizabrani predsjednik stvorio je predsjedničko vijeće od 15 političara, ali njegova će pozicija biti kratkog vijeka jer je Sovjetski Savez već bio počeo se raspadati. Kako je Boris Jeljcin (1931. – 2007.) stekao popularnost i moć kao predsjednik Ruske Federacije, nakon pokušaja sovjetskog državnog udara 1991. godine, Gorbačov je bio prisiljen dati ostavku na mjesto predsjednika zemlje koja više nije postojala.
Mihail Gorbačov nadaleko je prepoznat kao snažan utjecaj i nastavljač svjetske slobode. Bio je prvi dobitnik Nagrade slobode Ronalda Reagana 1992. godine, nakon što je već dobio Nobelovu nagradu za mir. Čak i nakon ostavke s političke funkcije, nastavio je ostati politički aktivan na globalnoj razini, a predstavljao je Rusiju na sprovodu Ronalda Reagana 2004. godine.