Nadvojvoda Franjo Ferdinand povijesna je ličnost koja je najpoznatija po atentatu, događaju koji je poslužio kao katalizator za Prvi svjetski rat. Ovaj sukob na kraju je uključio veći dio Europe, zajedno s njezinim saveznicima u inozemstvu, kao što su Sjedinjene Države, Rusija i Osmansko Carstvo. Da nadvojvoda nije ubijen, možda ne bi postao toliko poznat, a Europa 20. stoljeća mogla bi biti sasvim drugačije mjesto.
Ferdinand je rođen 1863. u kući Habsburg, kraljevskoj obitelji koja je generacijama vladala Austrijom. U početku nije bio osobito istaknuta figura u obiteljskom stablu, ali se zbog niza smrti našao izravno u redu za nasljeđivanje austro-ugarskog prijestolja. U vrijeme svoje smrti, nadvojvoda je imao niz kraljevskih titula, uključujući položaj princa carskog od Austrije i kraljevskog princa Ugarske i Češke.
Kao i većina članova kraljevskih obitelji, nadvojvoda Franjo Ferdinand imao je pristup izvrsnom obrazovanju koje je stavljalo veliki naglasak na povijest i dvorsku tradiciju. Služio je i vojsku, došavši do čina potporučnika, te gajio strast prema putovanjima u egzotične krajeve, lovu na divljač bogatim posjedima Austro-Ugarskog carstva i natjecanjima.
Godine 1899. oženio se Sophie, vojvotkinjom od Hohenberga, izdržavši znatno protivljenje prije nego što je brak bio dopušten. Iako je vojvotkinja bila kraljevskog porijekla, nije bila članica kuće Habsburg, pa se stoga smatrala nepodobnom za mjesto na prijestolju. Naposljetku, Ferdinand je morao pristati na morganatski brak, u kojem bi joj bili uskraćeni čin, titula i privilegije. Par je imao troje djece.
Dana 28. srpnja 1914., par je putovao gradom Sarajevom kada ih je ubio ubojica pripadnika srpske separatističke skupine Crne ruke. Franjo je umro gotovo istog trenutka, a Sophie nikad nije stigla u bolnicu. Incident je Austro-Ugarskoj pružio izgovor za objavu rata srpskom carstvu, što je potaknulo početak rata.
Da se nadvojvoda Franjo Ferdinand popeo na prijestolje, njegova umjerena i reformistička politika mogla bi dramatično preoblikovati vladu. Umjesto toga, njegova smrt gurnula je Europu u “rat za okončanje svih ratova”, rat koji je naposljetku privukao saveznike na drugim kontinentima.