Narcis u grčkom mitu je prelijepi grčki dječak koji je toliko privlačan da se zaljubljuje u svoj vlastiti odraz. Iz ove priče izvodimo izraz narcizam koji znači biti opsjednut samim sobom. Postoji nekoliko varijanti priče o Narcisu, koje više ili manje podržavaju ovo značenje.
Alternativna verzija mita o Narcisu je da je Narcis imao sestru blizanku koju je jako volio. U nekim verzijama on je zaljubljen u svoju sestru, što nije bilo neuobičajeno u grčkoj mitologiji. Njih dvoje se oblače isto i uvijek su zajedno dok sestra ne umre. Narcis ima priliku pogledati u vodu nakon njezine smrti, a vidjevši vlastiti odraz, vjeruje da je to njegova sestra.
Kao rezultat toga, Narcis nije opčinjen samim sobom, već opčinjen izgubljenom ljubavlju. Ovaj mit je donekle lijep u konceptu da osoba doslovno stvara uspomene na izgubljene ljubavi i tako ih održava na životu. Međutim, Narcis predugo boravi u vodi. Cvjetovi Narcisa, koji često rastu u blizini jezera i izvora vode, nazvani su tako da simboliziraju Narcisa koji još uvijek čeka kraj vode svoju izgubljenu sestru, i uvijek ga je uhvatila prošlost.
Ovidijeve Metamorfoze sadrže najčešće poznate priče. Narcis je toliko tašt da zanemaruje i prezire napredovanje nimfe Eho. Ona doslovno postaje “šapat o sebi” i više se ne može vidjeti. Boginja Nemesis odlučuje kazniti Narcisa zbog njegovog bezobzirnog ponosa navodeći ga da se zaljubi u sebe. Dakle, kada Narcis pronađe svoj odraz, on se zaljubi u njega i na kraju umire jer ne može napustiti izvor svog divljenja.
U većini priča o Narcisu u suštini postoji upozorenje o opasnostima taštine i stalnog razmatranja sebe ispred drugih. Film Alfie, na primjer, moderno je prepričavanje narcizma i seksualnog osvajanja. Krajnji rezultat, u većini prepričavanja je ili smrt, ili epifanija kroz buđenje nečijeg relativnog nedostatka važnosti u velikoj shemi stvari.
I u grčkoj i u rimskoj vladi Narcis je osobito važan politički. Budući da su obje vlade u početku izgrađene na demokratskom planu, pojedinac ima prava, ali je manje važan. Naime, građanin pojedinac koji bi mogao glasati bi i trebao uzeti u obzir potrebe svih gore navedenih individualnih želja. Ideja kolektivne vlasti negira narcizam budući da se glas pojedinca broji samo jednom.