Nelson Mandela, također poznat kao Madiba i “otac nacije”, bio je 11. predsjednik Južne Afrike, obnašajući dužnost od 1994. do 1999. Bio je prva obojena osoba koja je dobila ovu poziciju, a njegovi prvi demokratski izbori za zemlju. Njegov uspon na dužnost je još značajniji s obzirom na to da je uslijedio nakon 27 godina zatvora zbog izdaje. Zaslužan za okončanje aparthejda u ovoj regiji, međunarodno je priznat kao vođa ekonomskih i društvenih reformi te je dobio stotine značajnih nagrada, uključujući Nobelovu nagradu za mir.
Rani život i obrazovanje
Dana 18. srpnja 1918. u Mvezu, Umtatu, Rolihlahla “Nelson” Mandela rođen je Gadia Henry Mphakanyiswa i Nosekeni Fanny. Gadia je služio kao dvorski vijećnik kralja Thembua — njegov djed je bio kralj iz dinastije Thembu — a Mandela je bio jedno od 13 djece koju je imao držeći četiri žene u različitim selima. Kao dječak, odrastao je s majkom i dvije sestre u Qunuu, gdje je živio vrlo jednostavnim životom igrajući se s drugim dječacima i čuvajući stada stoke.
Iako je njegov otac bio sljedbenik Quamate, boga kojeg se obično štuje na jugoistoku Južne Afrike, njegova majka je bila metodistica, a on je odgajan u kršćanskoj vjeri i započeo je školovanje u Wesleyan Mission School kada je imao sedam godina. Dok je bio u ovoj ustanovi stekao je ime “Nelson”, koje mu je učiteljica navodno dala jer nije znala pravilno izgovoriti njegovo pravo ime i zato što je zbog britanskih utjecaja bilo prilično uobičajeno da akademski voditelji djeci daju nove titule učili su. Kao što je bilo uobičajeno za to vrijeme, on je bio prvi u obitelji koji je išao u školu.
U dobi od devet godina, Gadia je umrla, a iz poštovanja, poglavica Jongintaba Dalindyebo i njegova supruga Noengland posvojili su Mandelu kako bi mu pružili priliku za bolji život. Majka ga je odvela živjeti u “Veliku palaču” u Mqhekezweniju, gdje je nastavio studij i imao iste dužnosti i očekivanja kao i ostala poglavikova djeca, Nomafu i Justice. Trebale su mu samo dvije godine da završi trogodišnji program Junior Certificate na Clarkbury Boarding Instituteu. Iako se u ovoj instituciji družio i puno naučio o afričkoj povijesti i zapadnoj kulturi, u ovom trenutku je ipak vjerovao da je njegova sudbina slijediti Jongintabinu želju i postati vijećnik, a po vlastitom kasnijem priznanju, uskogrudan prema Thembulandu.
Život kao mlada odrasla osoba
Godine 1937. 19-godišnji Mandela počeo je pohađati Healdtown u Fort Beaufortu, metodističku školu koju su tradicionalno pohađali članovi kraljevske obitelji Thembu. Zatim se preselio na Sveučilište Fort Hare u Aliceu, Eastern Cape, kako bi pokušao steći diplomu umjetnosti, fokusirajući se na pravo. Dok je bio tamo, sudjelovao je u nekoliko prosvjeda, uključujući i jedan u vezi s kvalitetom poslužene hrane, a na kraju je otišao prije nego što je završio diplomu.
Vrativši se svojoj skrbničkoj obitelji, otkrio je da mu je Jongintaba dogovorio brak, te je u nevolji pobjegao u Johannesburg 1941. Završio je diplomu 1943. koristeći dopisnu nastavu na Sveučilištu Južne Afrike (UNISA), istovremeno radeći kao pravni službenik, a sprijateljio se s članovima i Komunističke partije i Afričkog nacionalnog kongresa (ANC). U to vrijeme sudjelovao je u svom prvom ANC maršu. Iako su ga bliski još uvijek nagovarali da postane vijećnik, odlučio je nastaviti studij prava na Sveučilištu Witwatersrand.
Kako je njegova uključenost u ANC rasla, Mandela je prepoznao potrebu uključivanja afričke mladeži u pokret prema jednakosti i slobodi. Bio je ključan u formiranju Afričke nacionalne kongresne lige mladih (ANCYL), koja je službeno pokrenuta 1944. Iste godine oženio se Evelyn Ntoko Mase. On i Evelyn imali su četvero djece: Mandiba “Thembi” Thembekile, Makaziwe (umro u djetinjstvu), Makaziwe Phumba (nazvan u čast prvog Makaziwea) i Makgatho Mandela. Njegovo glavno mjesto rada bila je odvjetnička tvrtka Terblanche and Briggish nekoliko godina, ali na kraju se udružio s dugogodišnjim prijateljem Oliverom Tamboom kako bi osnovao vlastitu tvrtku Mandela i Tambo, prvu crnačku pravnu praksu u Južnoj Africi.
Apartheid je bio način života 1950-ih, s obzirom na političku klimu Južne Afrike. On i Tambo su crncima pružili besplatnu pravnu pomoć po nižoj cijeni. Oni su također bili uključeni u akciju protiv aparthejda, smatrajući da se crnci i bijelci ne smiju segregirati. Njihovi postupci i stavovi donijeli su im značajne kritike od strane vlade, zbog čega su na kraju izgubili dozvolu za rad i zahtijevali od njih da premjeste posao.
Srednji život i aktivizam
Članovi vlade pomno su pratili Mandeline aktivnosti u prvih nekoliko godina 1950-ih, pokušavajući mu zabraniti javne nastupe kako je rasla njegova popularnost, utjecaj i uključenost u političke prosvjede. Uhitili su ga, zajedno sa skupinom pristaša protiv aparthejda, 1956. godine, ali je nakon dugotrajnog suđenja cijela skupina oslobođena. Napetost ovih sukoba, uz osobnost i vjerske razlike, opteretila je njegov brak, a Evelyn je podnijela zahtjev za razvod. Ona je povukla zahtjev, ali on je ponovno podnio i dovršio postupak 1958. Samo tri mjeseca nakon što je razvod okončan, oženio se Winnie Madikizela, s kojom je imao dvije kćeri, Zanani (Zani) i Zindziswa Mandela-Hlongwane.
Kako miroljubive taktike nisu bile uspješne, a oporbeno nasilje se samo pogoršavalo, Mandela je ubrzo odustao od nenasilnih prosvjeda. Ne videći drugog izbora, predvodio je oružanu diviziju ANC-a, Umkhonto we Sizwe, ili Koplje nacije. Njegova agresivna strategija predstavljala je kršenje ljudskih prava, budući da je gerilski rat ANC-a ubio mnoge civile, ali je inzistirao da je to jedini način da se okonča aparthejd.
zatvor
Vladine vlasti uhitile su Mandelu zbog vođenja radničkog štrajka 1962., a on i još nekoliko muškaraca optuženi su za sabotažu 1963. Osuđen je i poslan na otok Robben, gdje će provesti većinu svojih 27 godina u zatvoru. Za to vrijeme nastavio je raditi na studiju prava i raspravljao o pitanjima s drugim političkim zatvorenicima. Također je pronašao načine da održava mnoge svoje komunikacije s ANC-om, a s vremenom je međunarodna potražnja za njegovom slobodom rasla.
Južnoafrički predsjednik PW Botha, pro-apartheid, ponudio mu je da ga pusti na slobodu 1985., ali samo pod uvjetom da zaustavi oružani sukob. Ne bi pristao na ovo. Botha je 1989. doživio moždani udar, a njegova zamjena, Frederik Willem de Klerk, dogovorio je da Mandela bude pušten. Pušten je na slobodu 2. veljače 1990.
Uspon u Predsjedništvo
Nakon što je izašao iz zatvora, Mandela je obišao više zemalja u suprotnosti s aparthejdom i postao predsjednik ANC-a 1991. godine, preuzimajući dužnost Tamba, čije zdravlje nije bilo dobro. Svojim utjecajem radio je na ujedinjenju organizacije, istovremeno pregovarajući o prekidu nasilnih prosvjeda. U sklopu tih pregovora uspio je organizirati višerasne opće izbore, a nakon što je vodio kampanju protiv de Klerka, izabran je za prvog crnog predsjednika Južne Afrike 1994. Među onima koji su nazočili inauguraciji u svibnju bili su i politički ličnosti kao što su Hilary Clinton, Yassar Arafat i Fidel Castro, s milijardama koje gledaju putem televizije diljem svijeta.
Tijekom svog vremena kao predsjednika, Mandela je proveo mnoge društvene reforme, okončavši aparthejd jednom zauvijek, uvjeravajući bijelce da su dobrodošli i potrebni u zemlji. Lobirao je za promjene kao što su bolje obrazovanje, povećana socijalna pomoć, uvođenje više vodovodnih i električnih sustava te dodatna stambena izgradnja. Različite potpore i mirovine također su bile dio njegovog rada, a iz 1998. godine uspostavio je Zakon o razvoju vještina i jednakosti pri zapošljavanju, koji se borio protiv diskriminacije i pomogao ljudima da nauče što im je potrebno za uspjeh na radnom mjestu.
Iako je Winnie ostala u braku s Mandelom tijekom cijelog njegovog zatvora, imala je još radikalnije političke stavove, te joj je suđeno i proglašena krivom za sudjelovanje u otmici i napadima. Također se pričalo da je bila nevjerna. Ti su elementi razdvojili par i razdvojili su se 1992. tijekom njegove reorganizacije ANC-a. Njihov je razvod okončan 1996., dvije godine nakon njegovog dolaska na vlast.
Poslijepredsjedničke aktivnosti
Nakon što je napustio predsjedništvo, Mandela je nastavio raditi za društveno i gospodarsko dobro Južne Afrike. Osnovao je Zakladu Nelson Mandela, kao i nekoliko programa stipendiranja, a radio je na podizanju svijesti o HIV-u i AIDS-u. Bilo mu je uobičajeno sastajati se sa slavnim osobama i svjetskim političkim čelnicima. U dobi od 80 godina oženio se treći put 1998. godine s Graçom Machel. On je i dalje važna politička ličnost, ne samo u južnoafričkoj povijesti, već iu međunarodnim poslovima.