Franz Peter Schubert bio je austrijski skladatelj rođen u Beču 1797. i tamo umro 1828. Poput Beethovena, koji je rođen 27 godina ranije, ali je umro samo godinu dana ranije, živio je između klasičnog i romantičnog doba. Schubert je odrastao u glazbenoj obitelji. U obiteljskom gudačkom kvartetu svirao je violu, a glazbi su ga učili otac i stariji brat.
Nakon studija orgulja kod orguljaša župne crkve, Schubert je dobio stipendiju i priliku za nastavak studija, ponajviše kod Antonija Salierija, istaknutog Mozartova suparnika. Istovremeno se školovao za učitelja i pridružio se ocu, također učitelju, te postao asistent u školi koju je osnovao njegov otac.
Njegovi prvi komadi bili su u raznim žanrovima: klavirski duet, uvertire, komorna glazba, tri gudačka kvarteta i opereta koja je ostala nedovršena, te pjesma. Između 1813. i 1815. njegova je produktivnost rasla, pa je napisao pet gudačkih kvarteta, tri mise, tri simfonije, svoju prvu operu, ali uglavnom je napisao pjesme. U tom je razdoblju prvi put uglazbio Goetheovu pjesmu: “Gretchen am Spinnrade” (“Gretchen na kolovratu”). I upravo se u tom razdoblju njegovo djelo pripisuje kao temelj glazbenog žanra poznatog kao njemačka lied ili umjetnička pjesma.
Dobio je nekoliko godina pauze od podučavanja i u to vrijeme upoznao se s Johannom Michaelom Voglom, čije su izvedbe Schubertovih pjesama postale iznimno popularne, ali se ipak morao vratiti podučavanju kako bi se izdržavao do ljeta 1818. godine. ove godine napisao je svoju Šestu simfoniju i, kako mu je ugled sve rastao, imao je prvu javnu izvedbu Talijanske uvertire u C-duru u Beču.
Godine 1819. postavio je svoje prvo nadaleko poznato klavirsko djelo, Sonatu za klavir u A-duru, kao i Kvintet pastrve i niz pjesama. Vogl je sponzorirao i glumio u produkciji Schubertove opere Die Zwillingsbrüder (Braća blizanci) 1820., a uslijedile su izvedbe drugih djela. Ipak, Schubert nije mogao pronaći izdavača za svoje djelo.
Godine 1821. to se promijenilo: plan njegovih prijatelja da izdaju jedno od njegovih djela putem pretplate bio je uspješan i tako je započela njegova karijera u tisku. Zabave nazvane po njemu – Schubertiaden – na kojima su se prikazivale njegove pjesme i plesna glazba postale su popularne. Ipak, njegova je briga bila da postane poznat u operi, a 1821. i 1822. ostavio je niz djela nedovršenih dok je težio tom cilju. Iz tog vremena potječe njegova Nedovršena simfonija, kao i njegova kontrakcija od spolne bolesti.
Napisao je Sonatu za klavir u a-molu 1823. godine, a iste godine i ciklus pjesama “Die schöne Müllerin” (”Lijepa djeva mlina”). No njegova opera Fierrabras odbijena je za produkciju. 1824. zatekao ga je kako živi u siromaštvu i lošem zdravlju s mnogo izvođenja pjesama, ali s njegovim operama još uvijek zanemarenim. Objavljivanje njegovih radova preokrenulo je njegovu financijsku situaciju.
Ali nakon što nije uspio u pokušaju da zamijeni Salierija kao Kapellmeistera kada je Salieri otišao u mirovinu, Schubert je kao da je odustao i od etabliranja i od promoviranja svojih opera, iako se njegovo natjecanje impresivnih komada nastavilo. Pred kraj života skladao je svoju Veliku simfoniju u C, Winterreise i Gudački kvintet u C-duru. Schubert je održao svoj jedini javni koncert u ožujku 1828. i umro od trbušnog tifusa u studenom.