Shylock je lik u Shakespeareovoj drami Venecijanski trgovac, napisanoj oko 1597. Mnogi povjesničari i kritičari su zaintrigirani ovim likom zbog njegove židovske vjere i uloge koju ima u predstavi, gdje je prikazan kao pohlepni i nemilosrdni lihvar. On je jedan od problematičnijih Shakespeareovih likova za moderne čitatelje, zbog načina na koji je prikazan kao negativac djela; neki ljudi tvrde da on hrani antisemitske ideje.
Venecijanski trgovac je komedija, a radnja je prilično jednostavna. Naslovni lik, Antonio, je bogati trgovac u Veneciji koji pristaje posuditi novac prijatelju Bassaniju kako bi dopustio Bassaniju da putuje kako bi se udvarao bogatoj Portiji. Antonio nema slobodne resurse, jer mu je sav novac vezan u brodovima na moru, pa se obraća Shylocku za posudbu. Shylock, ljut zbog Antonijevog ismijavanja ranije, pristaje posuditi novac, ali sugerira da će mu, ako Antonio ne može vratiti zajam na vrijeme, biti dopušteno izvaditi funtu mesa.
Antonio ne može otplatiti zajam jer su mu brodovi izgubljeni na moru, a kad Bassanio i Portia to doznaju, odvojeno putuju natrag u Veneciju kako bi spasili Antonija. Shylock odbija prihvatiti Bassaniovu ponudu da otplati zajam, a stvar dolazi pred sud. Slučaj se donosi Portiji dok je ona prerušena u odvjetnika, a ona tvrdi da ugovor uključuje samo funtu mesa, tako da se ne smije proliti “ni kapi kršćanske krvi”, ili su Shylockova imovina i život oduzeti zbog prijetnje životu građanina.
Portia dijeli Shylockovu imovinu između vojvode od Venecije i Antonija, koji obojica pomiluju lihvara i vraćaju njegovu imovinu, pod uvjetom da se obrati na kršćanstvo. Shylock se slaže i predstava nedugo zatim završava.
Lik je težak i složen, a njegova su se tumačenja mijenjala tijekom godina. Sam Shakespeare vjerojatno nikada nije sreo nikoga židovske vjere, s obzirom na to da su Židovi bili prisilno protjerani iz Engleske 1290. godine, a predstava je možda bila inspirirana slučajem iz 1593., u kojem je kraljičin židovski liječnik optužen da ju je otrovao. Za Shakespeareove suvremenike, Shylock je bio zlikovac kojeg bi bilo lako mrziti, što predstavlja primjer stereotipnog Židova, a stereotip traje: “shylock” je žargon za nemilosrdnog lihvara danas.
U obranu Shylocka, ljudi su tvrdili da je on zapravo složen lik, te da je Shakespeare u predstavi zarobio svoju ljudskost, posebno u svom slavnom govoru koji počinje “Zar nema židovskih očiju? … Ako nas ubodeš, zar nećemo krvariti?” Govor se naširoko smatra jednim od rječitijih govora u Shakespeareu, humanizirajući Shylocka i ističući da ga je kršćanska zajednica mučila tijekom života.
Život Židova u Shakespeareovoj Engleskoj bio bi izuzetno težak, jer su morali živjeti skrivajući se. Mnogi su se obratili na kršćanstvo, ili se barem činilo da to čine izvana, kako bi se zaštitili, ali nisu mogli posjedovati imovinu, a većina karijera bila im je zatvorena. Bili su prisiljeni u geta i prisiljeni plaćati svoje kršćanske “zaštitnike”, a bili su predmet jezivih mitova i legendi koje su nedvojbeno utjecale na Shakespeareovo portretiranje.
U prvom dijelu 1800-ih, prikazi Shylocka počeli su se mijenjati. Dok su ga prethodni glumci jednostavno prikazivali kao negativca, glumci iz 19. stoljeća počeli su ga tumačiti kao tragičnog heroja koji se borio za dostojanstvo, poštovanje i jednaka prava. Mnogi glumci su tvrdili da je njihova interpretacija uloge proizašla iz same predstave, sugerirajući da je Shakespeare htio da se lik vidi kao složena osoba, a ne kao jednostavan negativac. Moguće je da je Shakespeareova drama trebala humanizirati židovsku zajednicu, iako se s obzirom na mnoštvo židovskih zlikovaca u kazalištu Tudor na koje je Shakespeare nedvojbeno utjecao, čini da je to dvojbena tvrdnja.