William Howard Taft, 27. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, rođen je 15. rujna 1857. u Cincinnatiju, Ohio. Louise Torrey Taft, njegova majka, bila je rođena u Massachusettsu i druga supruga Alphonsa Tafta. Alphonso, otac Williama Howarda Tafta, bio je Vermonter koji se preselio u Cincinnati 20 godina prije rođenja svog sina kako bi uspostavio odvjetničku praksu. Postao je sudac i na kraju je obnašao položaje vojnog tajnika i glavnog državnog odvjetnika za vrijeme predsjedanja Ulysses S. Granta.
Dok je odrastao, William Howard Taft bio je dobar učenik. Godine 1874. primljen je na Sveučilište Yale. Na Yaleu je bio marljiv i voljen. Diplomirao je kao salutator svoje klase 1878. i vratio se u Ohio kako bi upisao Pravni fakultet u Cincinnatiju.
Nakon što je 1880. završio pravni fakultet, stvari su se brzo pomaknule za Tafta. U kratkom roku položio je pravosudni ispit u Ohiju, a 1881. imenovan je pomoćnikom tužitelja okruga Hamilton, Ohio. Od 1883. do 1887. Taft je proveo nekoliko godina u Cincinnatiju, radeći kao odvjetnik u privatnoj praksi. Za to vrijeme postao je pomoćnik okružnog odvjetnika za okrug Hamilton.
Dana 19. lipnja 1886. Taft se oženio Helen Herron. Helen, kojoj je Taft nadjenuo nadimak “Nellie”, bila je inteligentna žena čije će ambicije prema mužu biti ključne u razvoju njegove karijere. Tijekom braka, Taft i Nellie će imati troje djece: Roberta Alphonsa (1889–1953), Helen Herron (1891–1987) i Charlesa Phelpsa (1897–1983).
Godine 1900. predsjednik McKinley poslao je Tafta da služi kao glavni civilni administrator na Filipinima. Taft je izgradio škole i ceste, poboljšao gospodarstvo i tražio druge načine da pomogne filipinskom narodu. Godine 1901. Taft je postao prvi civilni guverner Filipina i nastavio s radom na postizanju neovisnosti Filipina.
Nakon McKinleyjeva ubojstva, predsjednik Theodore Roosevelt vidio je Tafta kao vrijednu imovinu i dodijelio ga na mjesto vojnog tajnika. Od 1904. do 1908. Taft je nadgledao izgradnju Panamskog kanala.
Do predsjedničkih izbora 1908. Taft je postao blisko identificiran s Rooseveltom. Roosevelt se odbio kandidirati za predsjednika te je umjesto toga iskoristio svoj utjecaj kako bi osigurao Taftovu nominaciju. William Howard Taft pobijedio je na ovim izborima, postavši 27. predsjednik Sjedinjenih Država.
Na žalost po Tafta, pokazalo se da je Roosevelt bio težak čin za slijediti. Taftu je nedostajao Rooseveltov politički njuh i genij za javni govor. Taftovo je predsjedništvo uvelike proganjalo bauk njegove prve i najveće ljubavi: zakon. O njegovoj velikoj vjeri u zakon svjedočilo je 80 antimonopolskih tužbi koje je pokrenuo tijekom mandata. Jedna takva tužba podignuta je protiv US Steela, u izravnoj suprotnosti s dogovorom koji je Roosevelt prihvatio. Roosevelt je bio jako nezadovoljan postupcima čovjeka kojemu je pomogao postaviti na dužnost, a odnos između njih dvojice se naglo pogoršao.
Taftovo predsjedanje obilježilo je zagovaranje svjetske arbitraže za rješavanje sukoba, vanjska politika koja je prihvatila praksu “dolarske diplomacije” i raspuštanje trustova. Taft je podržao 16. amandman na Ustav i imenovao šest sudaca u Vrhovni sud SAD-a.
Iako je težio svjetskom miru, do izbora 1912. Taft i Roosevelt su bili u osobnoj borbi. Frustriran i zasićen, Roosevelt je odlučio preuzeti kontrolu od Tafta. Taft je, međutim, dobio nominaciju Republikanske stranke. Bez straha, Roosevelt je osnovao svoju vlastitu stranku, Progresivnu ili Bull Moose stranku. U konačnici su podijelili republikanske glasove, a na izborima je preuzeo Woodrow Wilson, demokratski kandidat.
U svojoj postpredsjedničkoj karijeri, Taft je predavao pravo na Pravnom fakultetu Yalea. Izabran je za predsjednika Američke odvjetničke komore. Godine 1921. predsjednik Warren Harding ga je imenovao glavnim sucem Vrhovnog suda Sjedinjenih Država. Taft je jedini američki predsjednik do sada koji je obnašao funkciju glavnog suca i jedini pojedinac koji je vodio i sudsku i izvršnu vlast.
Napokon, Taft je ponovno radio posao koji je volio, neizmjerno uživajući u svom mandatu na Vrhovnom sudu. Konačno, u veljači 1930., bolestan od srčanih bolesti, nije imao izbora nego otići u mirovinu. William Howard Taft umro je gotovo točno mjesec dana kasnije, 8. ožujka 1930., i postao prvi američki predsjednik koji je pokopan na nacionalnom groblju u Arlingtonu.