Doprinos 529 može dati praktički svatko. U Sjedinjenim Državama ovi planovi su pristupačan i učinkovit način da roditelji uštede za fakultetsko obrazovanje svoje djece. Međutim, suradnici bi trebali razumjeti da postoje savezni, a ponekad i državni zakoni koji ograničavaju i iznos doprinosa i način na koji se oni mogu dati.
Postoje pravila koja određuju kako se mogu dati doprinosi za 529 planova. Prema saveznom zakonu SAD-a, svih 529 državnih programa mora biti postavljeno tako da uplatitelji ne mogu dati više u fond nego što bi zapravo bilo potrebno za fakultetsko obrazovanje. Previše se definira kao više od iznosa koji bi koštao odlazak na fakultet tijekom pet godina, uključujući školarinu, stanovanje, knjige i druge moguće naknade. Neki državni planovi izmijenili su svoja pravila o doprinosima od 529 kako bi uključili uštede za postdiplomske škole, s ograničenjima do 300,000 američkih dolara ili više.
Ovo ograničenje koliko se može pridonijeti planu 529 odnosi se na korisnika, a pojedinci mogu doprinijeti više ako su doprinosi podijeljeni između dva ili više korisnika. Doprinosi moraju biti koordinirani ako su planovi postavljeni u različitim državama kako se ne bi prekoračila ukupna ograničenja.
Što se tiče minimalnih 529 pravila doprinosa, neke države također imaju takva pravila. Bez obzira na to tko doprinosi planu štednje na fakultetu, neke države zahtijevaju da postoji minimalni iznos novca koji doprinosi kada se fond uspostavi. Neke države imaju pravila koja postavljaju minimalne granice doprinosa za svaki doprinos fondu ili za svaku godinu u kojoj postoji plan 529. Neke države odriču se ovih zahtjeva ako se doprinositelji slažu koristiti automatske odbitke od svojih plaća ili sa svojih bankovnih računa za financiranje 529.
Za različite planove štednje na fakultetima diljem Sjedinjenih Država, postoji još 529 pravila o doprinosima kojih treba biti svjesni. Jedan je da se u ove fondove primaju samo novčani prilozi. Drugim riječima, investitori ne mogu donirati dionice, investicijske fondove, imovinu ili drugu imovinu. Kada se novac uloži, neki planovi štednje na fakultetima ne dopuštaju da se novac usmjeri u određena ulaganja. Programi često nude sredstva za ulaganje novca, ali investitori nemaju kontrolu nad time u što ti fondovi ulažu.