Tko prima zaštitu Tajne službe?

Prvotna namjera američke tajne službe nije imala mnogo veze sa zaštitom. Isprva je jedina namjera agencije bila istražiti i spriječiti krivotvorenje američkih dolara. Međutim, 1901. godine, predsjednik William McKinley je ubijen, a jedan rezultat toga bilo je dodjeljivanje agenata Tajne službe da štite živote i dobrobit kasnijih predsjednika. Od tada je zaštita barem na neko vrijeme proširena i na druge državne dužnosnike, neke poznate političare i gostujuće uglednike, te bivše predsjednice i njihove obitelji.

Postoji nekoliko ljudi koji uvijek dobivaju zaštitu, uključujući aktualnog predsjednika SAD-a, potpredsjednika, a ponekad i druge visoke dužnosnike koji bi mogli naslijediti predsjednika. Na primjer, govornik Doma mogao bi, pod nekim okolnostima, imati pravo na zaštitu Tajne službe, osobito ako se pojavi situacija u kojoj su potpredsjednik ili predsjednik bili u opasnosti. Pravo na zaštitu imaju i supruge predsjednika i potpredsjednika te njihova djeca mlađa od 16 godina.

Svojedobno su bivši predsjednici dobivali doživotnu zaštitu Tajne službe. To se promijenilo 1996. i sada bivši predsjednici i prve dame imaju pravo na ovu zaštitu tek deset godina nakon službe u zemlji. Zaštita se, međutim, može nastaviti, pogotovo ako to naredi aktualni predsjednik. U osnovi, predsjednik ima ovlasti proširiti zaštitu na bilo koga ili na bilo koji događaj, kao što je sastanak visokih dužnosnika, koji bi mogao predstavljati potencijalnu opasnost. Također, predsjednici na dužnosti mogu ga proširiti na svu svoju djecu, a ne samo na onu mlađu od 16 godina.

Potpredsjednici obično nemaju zaštitu Tajne službe nakon isteka mandata, osim ako postoji neka prijetnja ili opasnost. Međutim, ako se potpredsjednik kandidira za dužnost predsjednika, on ili ona – i svi drugi glavni kandidati na primarnim i općim predsjedničkim izborima – vjerojatno će dobiti zaštitu. Koliko brzo se to pruža može se dijelom temeljiti na profilu kandidata i svim mogućim ranim prijetnjama, koje nisu tako neuobičajene, po život kandidata.

Drugi način na koji funkcionira Tajna služba je zaštita stranih šefova država ili visokih uglednika u posjetu. Posjeti se mogu organizirati ovisno o jamstvima zaštite, iako šefovi država mogu sa sobom donijeti i vlastitu verziju Tajne službe. Kada se brojni strani uglednici sastanu s predsjednikom, obično se zapošljavaju dodatni agenti Tajne službe kako bi se stvorilo najsigurnije moguće okruženje za sve zainteresirane.

Nekim ljudima je dopušteno odbiti zaštitu ako je ne žele. Iako predsjednik Clinton ima doživotnu zaštitu i posljednji je predsjednik koji ju je dobio, osim ako se zakoni ne promijene, mogao bi odbiti usluge pripadnika tajne službe. Općenito, predsjednik ili potpredsjednik na dužnosti ne može odbiti zaštitu zbog visoke sigurnosne prirode ovih pozicija.