Australski Aboridžini su autohtono stanovništvo australskog kontinenta, što znači da su oni prvi poznati stanovnici na kontinentu, kao i na okolnim otocima. Riječ Aboridžini znači “prvi ili najraniji poznati”. Pojam australski Aboridžini odnosi se na veliku i raznoliku skupinu naroda s različitim jezicima, običajima i sredinama. Ovi Aboridžini uključuju grupe Koori, Murri, Noongar, Yamatji, Wangkai, Nunga, Anangu, Yapa, Yolngu i Palawah, rasprostranjene u različitim regijama Australije.
Najstariji ljudski ostaci pronađeni u Australiji su Mungo Man, pronađen 1974. u jezeru Mungo. Većina stručnjaka slaže se da je star otprilike 40,000 godina. Iako postoji mnogo različitih teorija, široko je prihvaćeno da je migracija u Australiju došla kroz jugoistočnu Aziju preko kopnenog mosta oko 40,000 do 50,000 godina prije Krista. Prvi Aboridžini su naselili pustinjske regije, kao i obalna područja.
Aboridžini su bili uspješna skupina ljudi. Bili su lovci-sakupljači ili ribari, ovisno o području koje su naseljavali. Dokazi o kopljima, kamenom oruđu i uzgoju jegulja, koji su preživjeli i danas, otkrivaju da su one uspjevale u svom okruženju.
Australski Aboridžini doživjeli su intenziviranje razdoblja lovaca-sakupljača između 3000. i 1000. pr. Za to su vrijeme Aboridžini koristili svoj okoliš uzgojem jegulja i rafiniranjem alata od lokalnog kamena. To je dovelo do porasta broja stanovnika, kao i daljnjeg razvoja kontakata između zasebnih skupina, društvenih struktura i klanovskih odnosa.
Prije nego što su Britanci kolonizirali Australiju, smatra se da je populacija Aboridžina bila blizu milijun. Jedan od primarnih utjecaja ranih britanskih naselja bila je bolest. Britanci su u imunološki sustav Aboridžina donijeli vodene kozice, gripu, ospice i velike boginje, sve nove bolesti. Spolne bolesti također su uzele svoj danak kod stanovništva.
Osim bolesti, Britanci su utjecali na australske Aboridžine oduzimajući im dragocjenu zemlju i resurse. To je bilo teško ne samo zato što je utjecalo na egzistenciju Aboridžina, već i zato što su imali snažnu duhovnu vezu sa zemljom, te im je bilo teško nositi se. Alkohol, duhan i opijum doveli su do novih društvenih i fizičkih problema za Aboridžine — probleme s kojima se veliki dio stanovništva i danas suočava.
Između 1788. i 1900. godine, procjenjuje se da je otprilike 90% stanovništva australskih Aboridžina zbrisano zbog bolesti, pokolja i gladovanja. Zabilježeni su brojni masakri. Poput američkih Indijanaca, Aboridžini su protjerani u neželjene zemlje i često prisiljeni živjeti na rubovima naselja.
Počevši od ranog naseljavanja Australije pa do kraja 20. stoljeća, Aboridžini su pretrpjeli zlostavljanje i diskriminaciju na radu. Jedno od najzloglasnijih zlostavljanja bilo je prisilno uklanjanje, kako neki procjenjuju, 100,000 djece Aboridžina iz njihovih obitelji koje treba odgajati od strane države. To se događalo od 1900. do 1970. i uključivalo je djecu mješovitog aboridžinskog i europskog podrijetla. Svrha je bila asimilirati tu djecu kako bi se “parila” s bijelcima, a ne s Aboridžinima. Iako je to bilo sporno, shvaćena svrha bila je smanjiti populaciju Aboridžina genetskom selekcijom. Izraz “ukradena generacija” odnosi se na ovo doba, koje je prikazano u filmu “Ograda otporna na zeca” iz 2002.
Do 1965. posljednja australska država dala je Aboridžinima pravo glasa. Uslijedili su zakoni koji su polako davali zakonska prava stanovništvu. Promjena često dolazi sporo, a šteta nanesena autohtonom stanovništvu može biti nepopravljiva. Mnoge kulture i plemena koja su nekoć postojala u Australiji potpuno su zbrisana.
Od 350 do 750 jezika i dijalekata koji su zabilježeni krajem 18. stoljeća, početkom 21. stoljeća, ostalo ih je samo 200, od kojih je 180 ugroženo. Mnogo bogate kulturne baštine zauvijek je izgubljeno asimilacijom i istrebljenjem. Problemi vezani za zdravstvo, ovisnost, siromaštvo, loše obrazovanje, kriminal i nezaposlenost bujaju u zajednici i danas.