Kada je NASA 1959. regrutirala prve američke astronaute, bila je to isključivo “samo muškarci”. Žene nisu bile izričito zabranjene, ali svi Mercury Seven morali su imati iskustvo kao vojni probni piloti, a ti poslovi su bili otvoreni samo za muškarce. No, neki stručnjaci za zrakoplovnu medicinu vjerovali su da bi žene bile prikladnije kao astronauti. Žene su u prosjeku lakše, niže i troše manje hrane i kisika. Bez službenog odobrenja NASA-e, “Program Žena u svemiru” tajno je stvoren da se vidi imaju li žene prave stvari. Do ranih 1960-ih, 13 žena uspješno je završilo iste iscrpljujuće fizičke testove kao i NASA-ini muški kandidati, u nadi da će postati prve ženske astronautkinje u zemlji.
Obećan im je Mjesec:
Iskusna pilotkinja Jerrie Cobb bila je prva od takozvanih “Mercury 13” koja je testirana. Cobb je prošao sve tri faze programa probira, a na nekim je testovima prestigao i muške astronaute.
Kako bi vidio mogu li se Cobbovi rezultati ponoviti, dr. William “Randy” Lovelace angažirao je 12 drugih pilotkinja. Među kandidatima bili su 21-godišnji instruktor letenja Wally Funk i 39-godišnja Janey Hart, majka osmero djece i supruga američkog senatora Philipa Harta.
Inicijativa je otkazana kada je američka mornarica saznala da Lovelaceov program testiranja zapravo nije sponzorirala NASA. Cobb i Hart lobirali su kod potpredsjednika Lyndona Johnsona da preispita odluku, ali bezuspješno.