Tko su bili antifederalisti?

Anti-federalisti su bili politička koalicija formirana nakon Revolucionarnog rata, tijekom ranih faza izrade Ustava Sjedinjenih Država. Od 1787. do 1788. zalagali su se protiv ratifikacije ustava kako je napisan, vjerujući da daje previše centralizirane vlasti saveznoj vladi, što bi na kraju moglo dovesti do monarhije. Antifederalisti su željeli da pojedine države i privatni građani imaju više vlastitih prava, neovisno o saveznoj vladi. Posebno su se protivili ideji predsjednika, smatrajući da bi Kongres trebao moći samostalno djelovati.

Prije izrade Ustava, Sjedinjene Države su se vodile člancima sadržanim u Člancima Konfederacije. I federalisti i antifederalisti shvatili su da dokument ne rješava sva pitanja i da je potreban još jedan dokument koji opisuje ovlasti vlade; međutim, dvjema strankama je trebala gotovo cijela godina da se okupe oko onoga što će postati Ustav Sjedinjenih Država. Federalisti su željeli jaču centraliziranu vladu, vjerujući da je to potrebno za zaštitu nacije, dok su se anti-federalisti bojali vladinih povreda.

Jedan od najvećih problema koji su antifederalisti imali s Ustavom koji se predlagao bio je taj što nije sadržavao zakon o pravima. Vjerovali su da bi dokument trebao jasno ocrtati pojedinačne slobode građana, te da bi trebao sadržavati zaštitne mjere koje će osigurati da vlada ne može narušiti te slobode. Antifederalisti su tvrdili da bi ovaj zakon o pravima trebao biti temelj cijelog ustava i trebao bi zamijeniti ovlasti i državne i savezne vlade.

Tijekom razdoblja u kojem se raspravljalo o Ustavu, članovi obiju stranaka držali su strastvene govore, kako pred Ustavnim kongresom, tako i pred javnošću kako bi pokušali pridobiti naklonost za svoju stvar. Patrick Henry, iz Virginije, bio je jedan od najglasnijih i najrječitijih govornika koji se zalagao za prava pojedinaca i država, a općenito se smatra zaslužnim za vođu anti-federalističkog pokreta. Ostali važni čelnici pokreta bili su Samuel Adams i James Monroe.

Konačno, Patrick Henry i njegova skupina uspjeli su uvjeriti federaliste da ugrade njihovu ideju da bi individualne slobode trebale biti temelj Ustava. Zajedno s federalistima izradili su amandmane na Ustav koji je postao poznat kao Bill of Rights. Ovaj zakon, ratificiran 1791., daje građanima Sjedinjenih Država ukupno deset neotuđivih prava koja uključuju pravo na slobodu govora, slobodu vjeroispovijesti i pravo na nošenje oružja.