Druzi su vjerska skupina koju neki smatraju muslimanima, ali ih većina glavnih islamskih grana smatra potpuno različitim. Jedna od glavnih razlika između ove grupe i drugih islamskih grana je to što Druzi vjeruju da je halifa al-Hakim bi-Amr Allah manifestacija Boga i vjeruju da će se on vratiti kao Mahdijev otkupitelj.
Mnogi Druzi sebe smatraju dijelom fascinantne biblijske pripovijesti, povezujući ih s Mojsijevim tastom. Iako Mojsijev tast, Jetro ili Šoaib, i sam nije bio Židov, pomagao je Mojsijevim Židovima i prihvatio Jedinog Mojsijevog Boga, prije nego što se vratio svom vlastitom kenijskom narodu. Mnogi Druzi sebe vide kao Jetroove potomke i često se na toj osnovi poduzima labava suradnja sa Židovima.
U 11. stoljeću propovjednik iz ismailitskog ogranka islama, Muhammad bin Ismail Nashtakin ad-Darazi, počeo je poučavati da je al-Hakim božanski. Halifa je na kraju ukorio ad-Darazija i on je nestao. Njegov ideološki nasljednik bio je Hamza ibn-‘Ali ibn-Ahmad, koji je nastavio propovijedati božanstvo al-Hakima, i na kraju formirao Druze. Umjesto da pokušavaju masovno preobratiti ljude, oni su umjesto toga pokušali stvoriti ujedinjene muslimane, povezujući ih njihovim sličnim uvjerenjima, umjesto da ističu njihove razlike.
Kada je al-Hakim nestao, Druzi su nastavili podučavati njegovu božanstvenost, predlažući da ga je Bog blokirao u pripremi za njegov povratak kao Mehdi, kada će osvježiti i iskupiti islam. Tada su većinu svoje pažnje usmjerili na jačanje islama. Suočeni s određenim progonima, Druzi su prakticirali taqiyyu, u kojoj su mogli sakriti svoja uvjerenja kako bi se integrirali s različitim skupinama, dok su u isto vrijeme u tajnosti nastavljali svoju vjersku praksu.
Sljedećih stoljeća Druzi su nastavili djelovati, uglavnom ispod radara općeg stanovništva. U različitim razdobljima u povijesti, druge grane islama su ih smatrale hereticima, te su u skladu s tim bili proganjani. U isto vrijeme, Druzi su ponekad dolazili u sukob s kršćanima koji dijele iste regije kao i oni, posebno s maronitskim kršćanima u Libanonu.
Druzi imaju službeni status u Izraelu, Libanonu i Siriji, gdje njima upravljaju vlastiti vjerski sudovi. U Izraelu oni zauzimaju donekle jedinstven položaj. Na zahtjev čelnika zajednice, oni nisu formalno priznati kao arapska skupina, već se na njih gleda kao na različite. Druzi služe u izraelskoj vojsci, a veliki udio je istaknut kao političar. Velik dio posebnog položaja koji imaju u Izraelu rezultat je onoga što se ponekad naziva Savezom krvi, u odnosu na mnoge Druze koji su se borili i umrli u izraelskim ratovima od formiranja nacije.
Većina Druza su sekularni, s malo ili nimalo veze s uvjerenjima vjerskih članova. Religiozni Druzi čine samo jednu petinu ukupnog stanovništva i nose različitu odjeću. Brak između Druza i ne-Druza je obeshrabren, čak i među sekularnom populacijom, a cijela grupa nastoji se držati ponešto podalje od populacija u kojima postoje.