Kurdi su narod indoeuropskog porijekla iz Kurdistana. Kurdistan znači “zemlja Kurda” i nalazi se u jugozapadnoj Aziji u planinskom području između Turske, Irana i Iraka. Kurdi su tradicionalno bili nomadski narod, koji su veliki dio svog vremena provodili čuvajući ovce i koze u planinskim područjima Turske i Irana. Život Kurda se promijenio nakon Prvog svjetskog rata kada je pad Otomanskog Carstva značio da Kurdi nisu imali odvojenu državu Kurdistan i više nisu mogli slobodno lutati zemljama kao što su nekada imali.
Iako je Ugovor iz Sevresa uz britansku potporu 1920. proizveo nove nacionalističke države, Irak, Turska i Iran odbili su kurdsku državu. Turska je zabranila Kurdima da izražavaju svoju tradicionalnu kulturu, čak im je zabranila da nose svoju tradicionalnu odjeću u turskim gradovima. Turska vlada smatrala je Kurde “planinskim Turcima”, ali je željela da žive u gradovima kako bi ujednačila raspodjelu stanovništva.
Irak je također odbio vidjeti Kurde kao zasebnu manjinu i u prošlosti je napadao Kurde zbog njihove potpore Iranu u iransko-iračkom ratu 1980-1988. Milijuni Kurda pobjegli su živjeti u Iran nakon napada. Kurdski narod, koji su većinom sunitski muslimani, također je bio žrtve križarskih ratova u kojima su ih izvori kršćanske moći pokušavali osvojiti.
Postoji mnogo neslaganja između različitih frakcija Kurda. Kurdistanska demokratska stranka i Domoljubna unija Kurdistana vodile su među sobom rat oko sjevernog Iraka koji je trajao između 1994.-1998. Kurdistanska demokratska stranka Massouda Barzanija i Domoljubna unija Kurdistana Jalala Talabanija dogovorile su se 1998. da podijele svoju vlast u sjevernom Iraku.
Za Kurde je važno plemensko orijentirano društvo. Kurdi vjeruju plemenskoj organizaciji kao autoritetu jer im nedostaje državna vlada. Podrška plemena pomaže im pristupiti vladi kao skupini, a ne na individualnoj osnovi. Iran ima 150 različitih plemena. Kurdska plemena uključuju Sorchi, Herkki i Zibari. Kurdski jezik ima mnogo dijalekata i prilično je sličan perzijskom jeziku.