Muckrakeri su bili skupina novinara od 1890-ih do 1920-ih koji su okrenuli američko društvo naglavačke razotkrivajući korupciju i informirajući čitatelje o važnim društvenim pitanjima. Ovim se pojmom često nazivaju i novinari koji idu njihovim stopama objavljivanjem raskrinkavanja i borbom protiv korupcije. Uspjeh Progresivnog pokreta u Sjedinjenim Državama uvelike duguje ovim novinarima, koji su pružili dokaze da su društvene reforme bile vitalno potrebne. Poznati primjeri su Upton Sinclair, Helen Hunt Jackson, Jessica Mitford, Ralph Nader i Seymour Hersh.
Pojam potječe iz govora predsjednika Roosevelta iz 1906. godine, u kojem je uspoređivao progresivne novinare s likom u Pilgrim’s Progressu. U britanskom engleskom, izraz se koristi pežorativno da se odnosi na novinara koji se upušta u senzacionalizam s ciljem izazivanja skandala. Ova vrsta novinarstva je u Sjedinjenim Državama poznatija kao tabloidno novinarstvo. Iako ovi novinari često potiču skandale, oni se više bave važnim društvenim temama nego vezama slavnih ili nogometnih huligana.
Općenito, muckraker se usredotočuje na javni interes. On ili ona radi na razotkrivanju slučajeva državne i korporativne korupcije, dječjeg rada, zlostavljanja okoliša i rastućeg kriminala. Tajni doušnici često su važan dio razbojništva, kao što je bio slučaj s Deep Throat i Pentagon Papers. Informatori su često iznutra teme o kojoj se obrađuje i mogu dati konkretne informacije koje će novinaru omogućiti da živi s pričom.
Razotkrivanje koje objavi muckraker obično će izazvati razmišljanje i bavit će se važnim društvenim problemom. Regionalne se usredotočuju na razne teme, od korumpiranih razvojnih shema do misteriozno pod prijavljenim stopama kriminala. Nacionalni novinari razmatraju pitanja koja su bitna cijeloj naciji, kao što su korupcija poduzeća, vojna potrošnja i upitne političke odluke. Drugi se granaju u razvojno novinarstvo, pokrivajući skandale u trećem svijetu kao što su iskorištavanje radnika, proizvodnja otrovnih aditiva u hrani i uništavanje okoliša.
Naporan rad ovih novinara doveo je do reformi na svim razinama društva, od formiranja Uprave za hranu i lijekove do uklanjanja korporativnih kriminalaca. Oni služe vitalnoj javnoj službi osvještavajući građane o hitnim društvenim i političkim pitanjima i osiguravajući da korupcija ne izmakne oku javnosti. Kao i drugi novinari, ponekad preuzimaju velike rizike, ali obično dobivaju velike povrate i za sebe, svoje novine i društvo općenito.