Određivanje treba li Vaše dijete pohađati predškolu vrlo je osobno i važno pitanje. Mnoga djeca koja pohađaju predškolu pokazuju veću spremnost za pohađanje vrtića, a od K-4 razreda veća je vjerojatnost da će biti uspješna u tradicionalnom školskom okruženju. Ova postignuća se obično nižu od četvrtog razreda, a djeca koja nisu pohađala predškolsku ustanovu mogu biti jednako vješta kao i njihovi vršnjaci od tog trenutka nadalje. Predškolski uspjeh ili vrijednost također ovisi o kvaliteti predškolske ustanove, spremnosti vašeg djeteta i vašoj sposobnosti da si priuštite predškolski program.
U SAD-u je došlo do značajnog pokušaja da se svoj djeci omogući pristup predškolskoj ustanovi, a neke su države donijele mjere za univerzalnu predškolu. Roditelji ne nailaze uvijek dobro na ove programe, koji mogu smatrati da će njihova djeca vjerojatnije učiti kod kuće u okruženju podrške. S druge strane, roditelji koji moraju raditi ili žele da njihova djeca imaju šire društvene i interaktivne mogućnosti često su zahvalni što su za njihovu djecu uspostavljeni predškolski programi. Stvarno je stvar perspektive; nisu sva kućna okruženja jednako sposobna pružiti najbolji početak za djecu.
Dio ovog pomaka prema školi prije vrtića bio je i sve veći standard onoga što se mora poučavati u vrtićkom okruženju. Djeca koja ne idu u predškolsku ustanovu i doživljavaju prvo odvajanje od roditelja mogu se prvi put vrlo teško prilagoditi školi. Gdje je vrtić nekada bio mjesto gdje je jednostavno učenje biti u školi bilo najvažnije, mnoge škole sada pretpostavljaju da su djeca to već naučila i nastavljaju s programom koji je težak za akademike. Ovo ne funkcionira kod djece koja stvarno još nisu naučila što je škola i mogu zaostajati za vršnjacima u ranom čitanju i akademskim postignućima, iako se to razlikuje kod svakog djeteta.
Nema ničeg inherentno lošeg u predškolskoj ustanovi, kao što nema ničeg inherentno lošeg u tome da dijete ne ide u predškolu. Čini se ipak da s promjenama nastavnog plana i programa djeca koja nisu imala puno iskustva s roditeljskim razdvajanjem ili interakcijom s drugom djecom možda neće biti spremna za vrtić, a roditelji mogu osjećati da je njihova odluka da djecu pošalju u školu prije vrtića prisiljena veća očekivanja u nastavnom planu i programu vrtića. Nijedan roditelj ne želi da se njegovo dijete teže prilagođava nego inače.
Možda je najkorisniji savjet dok razmišljate o tome treba li dijete pohađati predškolsku ustanovu da stvarno procijenite koliko dobro mislite da će vaše dijete reagirati i obavite puno istraživanja. Promatrajte nastavu, razgovarajte s učiteljima, analizirajte troškove, pogledajte za koje programe biste se mogli financijski kvalificirati i shvatite kako bi se svaka škola mogla uklopiti s vašim djetetom. Saznajte imaju li škole zahtjeve (poput nošanja), te omjer nastavnika i učenika. Pitajte o stvarima poput stope fluktuacije zaposlenika, ponuđenih programa te iskustva nastavnika i osoblja.
Ako odlučite da vaše dijete nije spremno za pohađanje predškole, onda razmislite o nekim opcijama koje će mu pomoći da se uključi u učenje i ostvari kontakt s drugom djecom. U lokalnim parkovima i rekreacijskim centrima često postoji mnogo jeftinih tečajeva “mama i ja” (ili “tata i ja”). Planirajte sastanke za igru, putovanja i druženja i dajte djetetu do znanja da postoji svijet izvan obiteljske kuće. Čitajte svom djetetu često i dopustite mu da iskoriste svoje goleme sposobnosti učenja tretirajući svaki novi dan kao priliku za učenje.