Kada se bračni par odluči razdvojiti, uvijek se postavlja pitanje hoće li rastavu učiniti formalnom podnošenjem zahtjeva za zakonsku rastavu lokalnom sudu. U nekim slučajevima poduzimanje ove radnje možda neće biti potrebno, osobito ako su supružnici u prošlosti držali razdvojenu imovinu. Međutim, postoji nekoliko situacija u kojima je podnošenje službenog razvoda sudu u korist oba supružnika, čak i ako se nada da će razmak pomoći izgladiti probleme i spasiti brak. Evo nekoliko stvari koje treba uzeti u obzir prije nego što podnesete zahtjev za razdvajanje.
Iako je istina da je razdvajanje često uvod u razvod, to nije uvijek slučaj. Par može smatrati da bi neko vrijeme odvojeno, zajedno s bračnim savjetovanjem, moglo u konačnici spasiti brak. U situacijama u kojima je namjera rastave dati svakom supružniku malo prostora za razmišljanje o stvarima, a ne postoje uvjerljivi financijski ili pravni razlozi da se rastava učini službenom, nema smisla prolaziti kroz postupak za podnošenje zahtjeva za razvod.
S druge strane, čak i supružnici koji se nadaju da će riješiti stvari mogu imati koristi od poduzimanja potrebnih koraka za podnošenje zahtjeva za rastavu na lokalnom sudu. To je osobito istinito u situacijama kada postoji značajna financijska imovina koju treba razmotriti ili ako postoji potreba da se napravi neki formalni dogovor o tome s kim će djeca živjeti tijekom razdoblja rastave. Odabir prijave rastave ne znači da između supružnika postoji nedostatak povjerenja. Ali to je priznanje da će sklapanje obvezujućih i zakonskih dogovora unaprijed pomoći da se minimiziraju šanse da se jedan ili oba supružnika pokušaju sakriti od ili na drugi način spriječiti pristup novcu ili djeci ako se čini da situacija eskalira do razvoda.
Iako većina parova koji podnose zahtjev za razvod to obično ne shvaćaju unaprijed, nadležni sud će poduzeti korake kako bi osigurao da svaki supružnik ima dovoljno sredstava za pristojnu kvalitetu života tijekom trajanja rastave. Uvedeni su i dogovori o privremenom skrbništvu, čime je situacija za djecu nešto sigurnija. Osim toga, većina sudova zahtijevat će da oba supružnika pristanu na rastavu prije nego što se odobri rastava. Ako jedan supružnik ne želi podnijeti zahtjev za rastavu, a drugi želi, jedina druga zakonska opcija obično je prijeći na razvod.
Kao i kod mnogih pitanja vezanih uz mogući kraj braka, zakoni koji reguliraju mogućnost podnošenja zahtjeva za rastavu razlikuju se od jedne jurisdikcije do druge. Neki imaju uvjet prebivališta, dok drugi jurisdikcije nemaju takav uvjet. U gotovo svim situacijama sudovi preuzimaju nadzor nad cjelokupnom imovinom i donošenje odluke o tome gdje će djeca živjeti. Za razliku od razvoda, koji ponekad uključuje razdoblje čekanja prije nego što postane pravomoćan, rastava je učinkovita u trenutku kada sud dodijeli status.
Zaključak je da mogu postojati uvjerljivi financijski ili drugi razlozi za podnošenje zahtjeva za rastavu, čak i ako je namjera da se na kraju stvari riješe i izbjegne kraj braka. Obje strane trebale bi zatražiti pravnog savjetnika i upoznati se sa zakonima koji reguliraju zakonsku rastavu na njihovoj lokaciji. Odvjetnici mogu pomoći utvrditi je li zakonska rastava u najboljem interesu obiju strana, na temelju lokalnog zakona i okolnosti dviju uključenih strana.