Takozvana “nuklearna opcija” u senatu Sjedinjenih Država je tehnika koja bi se potencijalno mogla koristiti za okončanje filibustera. Filibusteri su važan dio bogate tradicije Senata, a iako se filibusteri ne koriste često, neki su privukli veliku pozornost javnosti. S nuklearnom opcijom, prosta većina u Senatu mogla bi natjerati da se pitanje koje se raspravlja, što znači da će Senat nastaviti sa svojim svakodnevnim poslovima i vratiti se na to pitanje kasnije.
Prije nego što objasnimo kako funkcionira nuklearna opcija, može pomoći znati što je filibuster. Prema pravilima Senata Sjedinjenih Država, ništa ne ograničava raspravu i raspravu o pitanju koje razmatra Senat. Dakle, filibuster se koristi za razvlačenje odluke Senata, pri čemu senator ili grupa senatora drži riječ s govorima. Tipično, grupa senatora radi zajedno kako bi držala filibuster, trgujući jedni s drugima dok se umaraju. Dok se filibuster izvodi, Senat ne može nastaviti s svakodnevnim poslovima, što znači da će početi zaostajati.
Kao rezultat toga, odluka o filibusteru se ne donosi olako, a često će članovi Senata pokušati napraviti kompromis prije nego što se dođe do točke filibustera. Međutim, filibusteri se događaju i stoga senatori traže načine kako stati na kraj filibusterima. Jedan od načina da se okonča filibuster je pozivanje na zatvaranje, prisiljavajući odmah glasovanje o tom pitanju; ako 2/3 senatora glasa zajedno, filibuster je okončan i Senat može nastaviti sa svojim poslom.
Međutim, glasanje o zatvaranju nije uvijek uspješno, jer filibuster često uključuje sukob između vrlo male većine i manjine. Kao rezultat toga, senatori su koristili nuklearnu opciju nekoliko puta od 1950-ih kako bi okončali filibuster.
Kada se koristi nuklearna opcija, senator suprotstavljen filibusteru prekida točkom reda, zahtjevom u parlamentarnoj proceduri u kojem se od predsjedavajućeg traži da donese odluku kako bi utvrdio jesu li pravila Senata prekršena ili ne. Budući da je točka reda namijenjena podsjetiti Senat na njegova pravila, pitanje reda se može pokrenuti u bilo koje vrijeme, a predsjedavajući mora odmah odlučiti o tome. U slučaju nuklearne opcije, senator koji postavlja točku reda zahtijeva hitno glasovanje o tom pitanju, a nakon što predsjedavajući donese odluku, drugi senator kreće da podnese pitanje; budući da se o podnošenju ne može raspravljati, to prisiljava Senat da glasuje, čime se završava filibuster, a o ishodu glasovanja odlučuje prosta većina, a ne 2/3 većina.
Korištenje nuklearne opcije iznimno je kontroverzno, a neki ljudi tvrde da ona predstavlja opasan presedan. Pristaše filibustera tvrde da je to ključni dio postupka u Senatu, koji osigurava da Senatom ne dominira tijesna većina, te potiče suradnju i kompromis između senatora s obje strane. Slomeći filibustera, većina može natjerati Senat da dobije ono što želi, ali je također protiv temeljnog duha Senata.