U bejzbolu, bacač ima arsenal različitih bacača koji mogu zbuniti udarača. Najčešći su fastball i curveball, ali izvan ta dva glavna terena nalazi se mnoštvo različitih terena prikladnih za različite situacije. Jedan takav teren je klizač, koji je dijelom brza lopta, a dijelom curveball. Može biti teško baciti klizač, ali to također može biti jedan od najučinkovitijih terena za izbacivanje tijesta.
Kretanje klizača podsjeća na brzu loptu dok se približava kućnoj ploči. Mnogi udarači će pretpostaviti da je teren brza lopta, što ih tjera da prilagode svoj zamah u skladu s tim. Međutim, u posljednjem trenutku, klizač će se pokvariti i udaljiti od tijesta, zbog čega će on zamahnuti preko terena ili ga promašiti u nekom drugom svojstvu. Kada bacači bacaju klizač, teren se ne kreće tako sporo kao krivulja, iako ima sličan pokret; i ne kreće se tako brzo kao brza lopta, iako poprima izgled jedne kad se približava tanjuru. Klizač se ne lomi tako ozbiljno kao curveball; gibanje je mnogo kraće.
Bacanje klizača može biti teško, ali i potencijalno opasno, posebno za mladog bacača. Pokret ruke koji bacač koristi za bacanje klizača nalikuje brzoj lopti, ali lopta se drži izvan centra, obično dok se na loptu vrši pritisak srednjim prstom. Bacanje terena stavlja stres na zapešće i lakat, jer ruka mora šibati na sličan način kao kod krivuljne lopte, iako ne tako jako. Ovaj pokret može dovesti do ozljede ruke u laktu, zapešću i ramenu, te stoga samo razvijeni bacači trebaju bacati klizač.
Rotacija lopte kada bacači bacaju klizač uzrokuje da ona padne prema dolje i dalje od udarača. To obično rezultira iskakanjem ili slabom prizemnom loptom, budući da je udarač zatečen kasnim pokretom klizača. Kada udarači imaju dva udarca protiv sebe, nije neuobičajeno vidjeti da im dolazi teren izvan brzine, poput krivulje ili promjene. Klizač je, međutim, jedinstven po tome što se čini kao brza lopta dok ne bude prekasno da se tijesto prilagodi; stoga će bacači često baciti klizač kada udarač ima dva udarca protiv sebe.