Jedno od izvornih božanstava starog Egipta, koje potječe sve do Starog kraljevstva, Anubis, čuvar i zaštitnik mrtvih, obično se prikazivao s glavom šakala i tijelom čovjeka. Prema egipatskom predanju, bog šakala bio je zadužen za proces u kojem se srce pokojnika vagalo na vagi naspram “pera istine”. Ako bi se dotična duša pokazala težom od pera, Bog Thoth, koji je bio pisar tijekom postupka, donosio je osuđujuću presudu i zapisivao rezultate za vječnost. Nedužne je Anubis potom otpratio u nebesko carstvo, dok su duše krivaca ili bačene u ognjeno jezero da ih se proguta, ili hranjene strašnom božanstvu po imenu Ammit.
Usred promjena u Srednjem kraljevstvu, kako je Oziris rastao u popularnosti, bog Anubis bio je premješten na više sekundarnu ulogu u hijerarhiji podzemnog svijeta. S Ozirisom koji je preuzeo plašt vladara mrtvih, Anubisova uloga postala je uloga čuvara duše preminule. Budući da je Anubis tradicionalno bio bog mumifikacije i pogrebnih obreda, zadržao je i tu ulogu. U nastojanju da se objasni promjena moći među bogovima, Anubisu se pripisivalo da je sin Ozirisa i Neftide, a ne bog jednakog stasom Ozirisu koji je jednostavno degradiran.
Kao majstor u procesu balzamiranja, koji je uključivao uklanjanje različitih unutarnjih organa, bog s glavom šakala također je navodno posjedovao veliko znanje o ljudskoj anatomiji. Anubisovi svećenici, dakle, nisu bili samo vješti iscjelitelji, koji su koristili svoje znanje o tijelu i njegovim funkcijama, već su bili i obučeni u anesteziologiji.
Tijekom određenih razdoblja u egipatskoj povijesti, Anubisovi svećenici nosili su maske šakala na glavama u čast svog božanstva, dok su obavljali proces balzamiranja. Neki povjesničari smatraju da je egipatska povezanost s Anubisom i šakalom vukla svoje porijeklo iz činjenice da su šakali bili česti posjetitelji grobnica. Kao čistači koji su se hranili mrtvim tijelima, vjerojatno je da su pojam smrti i šakala postali sinonimi u umovima ranih Egipćana. Neki znanstvenici čak sugeriraju da su rane grobnice Egipćana bile izgrađene ne samo da bi odale počast preminulim vladarima, već i da bi zaštitile njihova tijela od pustošenja divljih životinja.
Iako je Anubis bio počašćen u cijelom Egiptu kao božanstvo zagrobnog života, Kinopolis u Gornjem Egiptu bio je glavni grad Anubisovog kulta, a arheolozi su u ovoj regiji iskopali mumificirane ostatke šakala i drugih vrsta očnjaka. Tijekom ptolemejskog razdoblja, egipatski Anubis je također bio povezan s grčkim bogom Hermesom, božanstvom glasnika, te je dobio ime Hermanubis, kombinaciju dvaju imena.