Linija smještaja je oblik osiguranja koji ponekad osigurava osiguravajuće društvo na zahtjev brokera ili koje prodaje pokriće u ime tvrtke. Ovaj pristup obično uključuje osiguravanje pokrića poslovnom ili drugom subjektu koji ne zadovoljava standarde koje je tvrtka postavila za traženu vrstu pokrića. Smještaj ove vrste obično se stvara kao sredstvo za očuvanje unosnog odnosa s brokerom ili agentom koji traži pokriće u ime svog klijenta.
Korištenje smještajne linije može se dogoditi s gotovo bilo kojom vrstom osiguranja, uključujući životno osiguranje. Na primjer, broker koji je osiguravajućem društvu osigurao znatnu bazu klijenata mogao bi htjeti napisati policu za novog klijenta koji ne ispunjava u potpunosti kriterije koje je postavio osiguravatelj. Umjesto da odbije prijavu i eventualno potakne brokera da premjesti svoj račun kod konkurenta, davatelj će odmjeriti rizik odobravanja prijave u odnosu na financijski gubitak koji bi nastao ako bi posrednik odlučio prekinuti poslovni odnos. Ako se rizik vezan uz pisanje pokrića smatra manjim od rizika gubitka prihoda ostvarenog profitabilnim odnosom s brokerom, osiguravajuće društvo odobrava zahtjev, čime se udovoljava brokeru.
Ovisno o dogovoru između brokera i davatelja osiguranja, broker može dobiti nešto veću proviziju na policu. Istovremeno, osiguranik može platiti nešto veću premiju za smještaj. Ovaj aranžman ponekad može omogućiti pojedincima i poduzećima da osiguraju osiguranje koje im je potrebno, ali ih ne mogu dobiti u tipičnim okolnostima. Kao rezultat toga, proširenje linije smještaja potrošaču daje ono što je potrebno, brokeru novog klijenta, a davatelju osiguranja dodatni izvor prihoda.
Postoje situacije u kojima osiguravatelj neće produžiti smještajnu liniju. To se može dogoditi kada je osiguravajuće društvo uvjereno da je rizik odobravanja zahtjeva veći od rizika koji je povezan s odbijanjem zahtjeva za pokrićem i mogućim otuđenjem brokera. Iz tog razloga, davanje smještajne linije nije jamstvo samo zato što posrednik ima dobar radni odnos s davateljem. Osim ako osiguravajuće društvo nema razloga vjerovati da je pisanje pokrića u najboljem dugoročnom interesu pružatelja usluga, vrlo je vjerojatno da će zahtjev biti odbijen.