Slučajni hod je financijska teorija o utjecaju prošlih ili sadašnjih kretanja cijena dionica ili čak čitavih tržišta na buduća kretanja. U suštini, ova teorija drži da bez obzira na to što se moglo dogoditi prije ili što se trenutno događa, ti se pokreti ne mogu koristiti kao sredstvo za određivanje onoga što će se dogoditi u budućnosti. Umjesto toga, tržište se promatra kao nepredvidivo ili slučajno, te je nemoguće pokušati ostati ispred trenutnih okolnosti bez preuzimanja veće količine rizika. Zagovornici ove teorije skloni su promicanju reaktivnog pristupa tržišnim trendovima, gdje investitori prate ono što se trenutno događa, mijenjajući kurs samo kako tržište mijenja kurs.
Teorija slučajnog hoda dobila je značajnu pozornost 1973. godine, kada je koncept predstavljen u djelu Burona Malkiela pod naslovom “Slučajna šetnja niz Wall Street. Mnogi u financijskom svijetu tragaju za podrijetlom tog izraza do 1964. godine, kada je objavljen “The Random Character of Stock Market Prices” profesora Paula Cootnera. Tijekom godina, teorija je stekla značajan broj zagovornika, koji smatraju da je teorija u skladu s konceptom hipoteze učinkovitog tržišta.
Iako koncept slučajnog hoda na investicijskim tržištima mnogi u investicijskoj zajednici smatraju zdravim pristupom, on nije bez svojih kritičara. Oni koji ne podržavaju teoriju smatraju da je moguće točno procijeniti prošla kretanja, kao i trenutne trendove, te koristiti te podatke kako bi odredili što će dionica ili tržište napraviti u budućnosti. Pod pretpostavkom da se ta predviđanja temelje na činjenicama o prošlim performansama i da se točno tumače, ovi kritičari vjeruju da je moguće ići ispred trenda i izvršavati narudžbe koje omogućuju nadmašivanje tržišta. To se postiže pažljivom izradom strategije za izvršenje prodaje i kupnje u određenim vremenskim točkama, na temelju toga gdje se očekuje da će se tržište nalaziti u svakoj od tih točaka.
Za one koji smatraju da je slučajni hod praktičan pristup ulaganju, naglasak je na slučajnom i često nepredvidivom putu kojim cijene dionica mogu ići. Teorija kaže da postoji jednako velika vjerojatnost da će se cijene kretati u smjeru koji je vrlo različit od određene povijesne točke koliko i da će se ponašati na sličan način. Upravo ta nasumična mogućnost čini osnovu za ideju praćenja, a ne pokušaja trčanja ispred tržišta, i izvršavanja narudžbi tek kada se počnu događati pomaci na tržištu, umjesto pokušaja predvidjeti te promjene unaprijed.